Želio bih vam sad predočiti popis terapija koje se danas nazivaju zlatnim standardom alopatije (standardni tretman za određene vrste tumora). Vjerojatno mislite kako "sigurno postoje konvencionalne knjige o tomu". Da, u pravu ste, ali one ne sadrže moje kritičke opaske. A prema mojem iskustvu znam koliko često male stvari mogu napraviti razliku kod donošenja odluke za ovu ili onu terapiju. Sviđa li se pacijentu liječnik, je li liječničko objašnjenje sjedne na svoje mjesto, je li lokacija klinike tamo gdje vi to želite i mnogo toga drugog važniji su čimbenici za donošenje odluke nego sve statistike svijeta.
U ovome tekstu je sažet popis koliko je to moguće, popis svih terapija koje vam konvencionalni liječnik može ponuditi za određenu vrstu raka. Prostorna ograničenja mi onemogućuju da prikažem sve terapije koje poznajem. Ali ipak sam siguran kako sam prikazao najvažnije teorije, te ponudio svoje stajalište glede njih.
Mnogi će se liječnici lupiti po glavi i reći: "To jednostavno nije u redu. Autor ne može držati pacijente podalje od tako "važnih" terapija kao što su kemoterapija ili zračenje." Moj je odgovor da ja nikoga ne držim ni od čega.
Ako mi dopustite vrjednovati važne studije na ponešto drukčiji način nego što to radi vaš onkolog, onda to nije zbog toga što vas želim zbuniti već da vidite i drugu stranu medalje. Činjenica što mnogi liječnici ne mogu biti tako kritični je nešto s čime se moram pomiriti i zbog čega moram zanemariti njihove reakcije.
Ali dragi gospodine Liječnice, postoji jedna stvar koju ne smijete zaboraviti. Naš je cilj zajednički, i kako ja prihvaćam vaše stajalište, očekujem od vas da u interesu tisuća pacijenata i vi prihvatite činjenicu kako mogu postojati i drukčija gledišta. To je jedini način kako možemo oboje biti ovdje za dobrobit ljudi koji trebaju pomoć. Za one koji i dalje tvrde kako je njihov put onaj pravi, mogu samo preporučiti da ponovo pročitaju Evanđelje po Ivanu (najvažnije je 8. poglavlje, stih 7).
Budimo pošteni, nije li nevjerojatno bahato tvrditi kako se različite vrste raka mogu liječiti samo s 3-4 terapije. Ne bih ništa rekao daje zadnjih godina ostvaren objektivni napredak, naročito kod epitelnih vrsta raka. Ali to se nije dogodilo, niti izbliza. Sve statistike svijeta govore drukčijim jezikom. I sve dok nema dokaza za poboljšanje, dopustit ću si i opet, i ispočetka preispitivati terapije.
Ne bismo trebali zaboraviti studije koje je objavilo Američko medicinsko udruženje (AMA, Vol. 284, 26.07.2000.) kako je alopatija postala treći najveći uzročnik smrti (nakon srčanih bolesti i raka). Prema tim studijama, otprilike 225.000 ljudi umire u SAD-u zbog liječenja, medikamenata i liječnika. Zamislite tu brojku. Svi bismo trebali biti pažljiviji kad i dalje tvrdimo da znamo liječiti rak.
Sad u vezi tretmana. Znanstvenici u Centru za rak McGill u SAD-u poslali su upitnik prema 118 onkologa i pitali ih koju bi od uobičajenih 6 terapija primijenili na sebi. Odgovorilo je 79 onkologa, 64 je odgovorilo da ne bi išli na cisplatin (standardnu kemoterapiju kod koje je godišnja prodaja 100 milijuna €). Još je gori bio drugi odgovor 58 od 79 onkologa koji su odgovorili da ne bi išli na kemoterapiju jer je neučinkovita i previše toksična. Kad sam to prvi put čitao, mislio sam kako nema ništa čudnog u tomu da liječnici na drukčiji način liječe sebe i svoje obitelji. Ali promislivši malo bolje, shvatio sam da to znači kako 75% liječnika ne podržava onu istu terapiju koju propisuju svojim pacijentima. Tada sam osjećao žalost i ljutnju. Žalost za pacijente koju su žrtvovani. Žalost za liječnike koji svakodnevno moraju biti izluđeni starijem onkologije, a ljutnja na sve one koji prikazuju ovakav sustav kao da je najbolji mogući.
Često sam zatečen proturječnošću onkologije, a pogotovo u trenucima kad alopatski liječnici pitaju mene, laika, za savjet u slučaju kad su oni ili netko od članova njihove obitelji oboljeli od raka. S jedne strane takvi upiti potvrđuju moj rad, ali s druge strane nije mi se lako suočiti s ljudima koji me godinama napadaju. U takvim situacijama uvijek se sjetim rečenice: "Samo budale nikad ne mijenjaju svoje mišljenje", i zato prihvaćam svakoga tko na pozitivan način koristi svoju inteligenciju. Osim toga, pomaže mi u podsjećanju što bih ja uradio kad bih obolio od raka.
Kad vam liječnik kaže da je uspješna jedino terapija koju je on propisao i da "g. Hirneise koji nije niti liječnik, ne zna ništa o njemačkoj onkologiji", tada barem vi znate kako to nije istina.
Što je zlatni standard konvencionalne onkologije?
U ovom ću vam poglavlju ukratko odgovoriti na postavljeno pitanje iz
naslova s objašnjenjima:
• što je alopatska definicija određene vrste raka,
• kolika je incidencija (učestalost) neke vrste raka u društvu,
• koje su podvrste pojedine vrste raka,
• koji su stadiji razvoja bolesti.
TNMG sustav
Sustav TNMG se uporabljuje svuda u svijetu za vrjednovanje tumorske
faze. Dijelovi akronima TNMG znače:
T = stadij tumora, od 1 do 4
N = čvorovi (lat. nodus), stadiji od 0 do 3 Za analne tumore:
NO = nema metastaza u limfnim čvorovima
NI = metastaze u limfnim čvorovima u blizini tumora
N2 = metastaze u limfnim čvorovima prepona i kod
unutrašnje ilijačne arterije s jedne strane
N3 = metastaze u limfnim čvorovima prepona i kod
unutrašnje ilijačne arterije s obje strane
M = metastaze, stadiji od 0 (nema metastaza) do 1
G = stupanj stanične degeneracije, stadiji od 1 do 4, liječnici to nazivaju diferencijacijom
G1 znači daje stanica dosta diferencirana, tj. vrlo slična zdravoj stanici
G4 znači slabo diferenciranu stanicu, tj. stanicu koja je značajno različita od normalne stanice
Zatim ću vam objasniti:
• kako se pojedina vrsta dijagnosticira od strane alopatskih liječnika
• stoje alopatski koncept terapije, a koji se uobičajeno organizira
pomoću:
- operacije
- kemoterapije
- radijacije
- dodatnih terapija kao što su hormoni, interferon, antitijela i drugo
Ovi su podaci dobiveni od medicinskih priručnika i iz objavljenih
statistika. Vjerojatno znate onaj vic o statistici: Koja je komparacija laži? Jedna laž, dvije laži, statistika.
Još nešto morate znati, a to je da je statistika rastezljiva, da se može "svinuti" na više strana. Tvrdim da ako se unaprijed postavi rezultat studije, da će se tada moći napraviti onakva studija kakva je potrebna da odgovara prvobitnoj želji i to pomoću dizajna same studije, vrjednovanju njene rastezljivosti ili postavljanjem pravih pitanja. Zato s određenim brojkama moramo biti jako pažljivi.
Još ima nešto što se ne uzima u obzir. Ako lijek pomaže 99% kod svih oboljelih, ali potiče najozbiljnije popratne učinke kod samo jednog postotka pacijenata, tada to izgleda prihvatljivo. Ali ako vi pripadate tom 1% oboljelih, tada taj lijek predstavlja za vas 100% neuspjeh. Ako vam je rečeno za posebno pozitivnu ili negativnu studiju, tada se najprije upitajte:
• tko je naručio studiju?
• kome je studija poslužila?
• koju korist ima osoba koja vam govori rezultate studije?
Tu određenu studiju možete uključiti u razmatranje samo ako su odgovori na ta pitanja zadovoljavajući. Iz vlastitog iskustva znam da ovo zahtijeva mnogo napora, da je često mučno i da treba uložiti mnogo vremena. Ali koja je alternativa tomu? Druga mogućnost je jasna: vjera umjesto znanja. U današnjoj medicini, na žalost, svo liječenje kroničnih bolesti (ne govorim o hitnim slučajevima) izgrađeno je na osnovu vjerovanja kako liječnici znaju bolje. I opet nažalost, znamo koliko je to (ne)uspješno.
-----------------------------------------------------------------------
DA SE NE PONAVLJAM A SVE OBJAVLJUJEM
NA FORUMU SA KOJIM SAM DOGOVORIO SURADNJU GORE VAM JE LINK
-----------------------------------------------------------------------