- jedenje previše mesa
- zagađenje okoliša-zraka
- kisele kiše koje minerale potiskuju u niže slojeve tla
- rezanje, obrada i kuhanje hrane
- pijenje premalo tekućine
- alkohol, pušenje
- premalo kretanja, stres
- vanjski čimbenici koji dovode do demineralizacije organizma – visoke temperature i pretjerano znojenje
- uzimanje lijekova, posebice salicilata, koji su sastavni dio svih analgetika i tableta
- krivo jedenje, brzo gutanje s puno progutanog zraka
- probavne tegobe, nadutost, plinovi
- kronične bubrežne tegobe
- dijabetes melitus
- upale – povišena tjelesna temperatura
- uobičajeni i lokalni nedostatak kisika
- neuravnotežen srčano krvožilni sustav
- tegobe lokomotornog sustava – bolna leđa, osteoporozu, reumatske tegobe
- tegobe probavnog sustava – gastritis, crijevne upale, grčeve, poremećenu crijevnu floru
- kronični umor, pospanost, nedostatak energije
- depresivnost, pretjeranu živčanost
- bolesti srca i krvožilnog sustava, niski tlak, srčane aritmije
- glavobolju, migrenu
- karijes, paradentozu
- bubrežni disbalans
- giht (ulog)
- smanjenje izdržljivosti i krutost mišića
- nizak prag boli – nepodnošljivost boli
Tijelo na prehladu reagira hiperprodukcijom kiselina, kao i kod žena za vrijeme menstrualnog ciklusa. Šećer je kradljivac lužina jer prilikom razgradnje troši kalcij, stoga ljudi koji uzimaju puno slastica često imaju nedostatak kalcija. Preopterećenost kiselinama organizam neutralizira mineralima, a to su kalcij, magnezij, kalij, željezo, cink i drugi. Pritom važnu ulogu ima kalcij pohranjen u zubima i kostima, jer predstavlja najveću zalihu minerala. Za probleme zuba i pojavu karijesa česti su “krivci” višak kiselina i nedostatak lužina.
Probavni sustav je složeni mehanizam, s nizom kemijskih reakcija koje se smjenjuju i u kojima kiseline imaju vrlo važnu ulogu. Kiseline u organizam dospijevaju hranom, ali određene kiseline proizvode jetra, gušterača i želudac. Za dobru probavu, za izlučivanje štetnih i nepotrebnih tvari bez fermentacije i nadutosti, želučani i crijevni sadržaj trebaju imati uravnoteženu pH vrijednost. Rješenje je jednostavno treba smanjiti uporabu kiselih namirnica u korist lužnatih, koje odlično pogoduju probavnom sustavu, a dobrodošla pomoć će biti i svakodnevna uporaba alkalne vode dobivene procesom ionizacije.
Hrana koja potiče lužnatost | Hrana koja potiče kiselost |
Svo svježe voće | ALKOHOL!!! |
Sve svježe zelene salate | Ječam |
Sve klice | Crni ili bijeli papar |
Svo povrće (sirovo ili kuhano) | Kruh |
Bademove ili suncokretove sjemenke (namočene) | Kolači |
Jabučni ocat | Konzervirano voće ili povrće (ili iz mikrovalne) |
Kukuruz na klipu | Gazirana pića |
Datulje | Sve žitne pahuljice i sve zitarice osim prosa |
Suho voće (bez sumpora) | Čokolada |
Svježe bobičasto voće | Kava ili kofein |
Svježe osušeno začinsko bilje | Mliječni proizvodi |
Sokovi od svježeg sirovog voća | Jaja |
Sokovi od svježeg sirovog povrća | Hrana kuhana sa uljem |
Češnjak | Žitarice (osim quinoa i proso) |
Sirutka od kozjeg mlijeka | Meso, riba, perad, školjke |
Zelena hrana (alge, spirulina, chlorella) | Nikotin |
Biljni čajevi (bez kofeina) | Zobena kaša |
Med | Tjestenine |
Limun | Kokice |
Bob | Konzervansi |
Organski javorov sirup | Prerađena hrana + sol (uključujući morsku, keltsku i himalajsku) |
Lubenice i dinje | Kupovni sokovi |
Proso | Soja, tofu, tempeh |
Sirova prešana ulja od: avokada, kokosa, lana, grožđa, maslina, bojadistarskog bodlja, šafrana i suncokreta | Bijeli i prerađeni šećer |
Krumpiri | Umjetni zaslađivači |
Quinoa | Čajevi sa kofeinom |
Grožđice | Ocat (osim jabučnog) |
Kiseli kupus (bez soli) | Sve vrste žitarica |
Morsko povrće (dobro isprano) | |
Juhe od povrća |
Ovakvim pristupom zadržat ćemo visoki energetski potencijal, bit će manje zdravstvenih tegoba, budit ćemo se svježi, stres će biti nepoznanica za nas, a ZDRAVLJE će biti kvalitetno.
ION – atom s jednim elektronom manje ili više u odnosu na broj protona što daje atomu pozitivan ili negativan naboj.
Ovisno o tome otopina će biti kisela, lužnata ili neutralna.
pH razine za krv, urin, želudac i razna tjelesna tkiva blago se razlikuju.
Za zdravlje je najvažnija pH arterijske krvi.
Starenje je razlaganje tkiva zbog toksifikacije.
Ako se tijelo drži u svom prvobitnom prirodnom stanju s optimalnim pH 7,3-7,4 usporava se starenje.
Važan faktor u nastanku bolesti jest narušenost pH tijela, ili ravnoteže kiselina – lužina.
U suštini to je i prvi uzrok, koji će kasnije dovesti do ostalih opisanih poremećaja koji vode u bolest. Nizak pH u arterijskoj krvi uvjetuje stanicama anaerobno disanje, disanje pomoću fermentacije gdje se stvara obilje mliječne kiseline.
Kada količina kisika u stanicama padne ispod 35%-40% dolazi do početka poremećaja.
Iako je narušeni pH stvarna posljedica pomanjkanja svih prehrambenih tvari, istina je, također, kada je kiselina – lužina ravnoteža narušena, može se povećati svaki problem, koji već postoji – isto kao i nastati novi.
Ion je atom s jednim elektronom više ili manje u odnosu na broj protona, što daje atomu pozitivni ili negativni elektronski naboj.
Brojevi koji označavaju pH deriviraju se po složenoj matematičkoj formuli: od 0 do 6,9 ukazuje na kiselost; 7 označava da je kiselina neutralna, a od 7,1 do 7,4 ukazuje na lužnatost.
Optimalne pH razine za krv, urin i različita tjelesna tkiva blago se razlikuju jedna od druge.
Ako krv odstupa previše od svoje idealne pH vrijednosti u predugom vremenskom razdoblju, osoba postaje bolesnom pa čak može i da umre.
Dok krvotok treba biti lužnat, stomak mora dobivati odgovarajuću količinu hidroklorične kiseline, da bi probavio bjelančevine životinjskog ili biljnog podrijetla.
Što više (poželjno) kiselosti u stomaku, utoliko više (poželjno) lužnatosti tijela; a što više (nepoželjno) lužnatosti u stomaku, utoliko više (nepoželjno) kiselosti nekih dijelova tijela.
Svaki broj veći za jedan od prethodnog predstavlja eksponencijalno povećanje:
1 je deset puta više od 0;
2 je deset puta više od 1 ili sto puta više od 0;
3 je deset puta više od 2 ili tisuću puta više od 0, itd.
To znači da je čak i mala promjena u mjerenju sustavne kiselosti velika količina.
Najnovija istraživanja pokazuju, da osobe, čiji je mozak pri ovim najvišim pH razinama, pokazuju mnogo višu inteligenciju od prosječne.
Tijelo je u osnovi u unutrašnjosti lužnato po nastanku (koža je prirodno kisela).
Kako, onda, tijelo postaje kiselo?
Kiseli otpadni proizvodi neprekidno se stvaraju odvijanjem prirodnih, svakodnevnih, metaboličkih postupaka.
Ako se ovakvi kiseli otpadi ne odbace, oni završavaju trovanjem sustava.
Posao respiratornog trakta kemijskog i fiziološkog sustava međupohrane (što uključuje i jetru) i urinarnog trakta je regulirati količine kiselosti-lužnatosti.
Respiratorni trakt mijenja brzinu prozračivanja ugljičnog dioksida iz tjelesnih tekućina. Ovo, za uzvrat, mijenja koncentraciju iona nizom biokemijskih procesa, uključujući i neutralizaciju biokemijskih procesa.
Sustav tijela kemijske i fiziološke međupohrane prolazi brojnim različitim koracima, da bi stvorio dodatne kemikalije, koje, također, djeluju na kiselinsku pH neravnotežu u plazmi krvi.
Mreža urinarnog trakta daleko je najučinkovitiji postupak, kojim se tijelo oslobađa kiselina.
Bubrezi igraju istaknutu ulogu u izlučivanju kiseline putem urina – iako i ovaj postupak ima svojih ograničenja.
Krv prenosi suvišnu kiselinu do bubregâ svaki put po malo, i to polako.
Bez obzira koliko su bubrezi prisiljeni raditi (pretpostavljajući da se ne preopterećuju), kiseline ima tek toliko, koliko je mogu izlučiti.
Kada su bubrezi učinili sve što su mogli, a još uvijek ima suviše nagrizajućih kiselina i tvari, koje nastaju pod utjecajem kiselina, koje prijete oštećenju krvotoka, kiseline se jednostavno smještaju još nekamo po tijelu, da bi se zaštitila krv.
Otpad se pohranjuje u dodatnim staničnim tekućinama (tekućinama, koje okružuju stanice), vezivnom tkivu, zglobovima, pa čak i organima.
Tako dolazi do lanca reakcija propadanja tjelesnih funkcija. To je to samotrovanje, kojim se netko truje vlastitim toksičnim otpadom, koji polaže temelje degeneracijskih bolesti, a koje uključuju artritis, alergije, fibromijalgiju, dijabetes, kardiovaskularne probleme, bubrežne kamence, gubitak kostiju i rak.
Unatoč pažnji u odavanju važnosti održavanja sustava lužnatosti, želim naglasiti, da slučajno netko može prije bolovati od općeg stanja prelužnatosti nego li od prekiselosti.
Također, određeni dijelovi tijela mogu postati prelužnati prije nego li prekiseli: do ekstremnih vrijednosti pH često dolazi, kako bi uravnoteživale jedna drugu.
Zbog toga ispitivanje pH mokraće ili pljuvačke može pružiti samo djelomičnu sliku onoga što se događa u tijelu.
Na primjer, mokraća može biti lužnata, a druge tjelesne tekućine kisele.
To ukazuje na vrijednost savjetovanja s liječnikom naturopatom s dobrim znanjem o kemiji tijela, metaboličkim procesima i prehrani.
Konačno potrebe tijela jasno pokazuju, da pohranjivanje pretjeranog kiselog ili lužnatog otpada u tkivo, a da bi ih se izdvojilo iz krvotoka – tijekom kratke intervencije tijela u hitnom slučaju – teško da je idealno rješenje glede pH neravnoteže.
Gubitak kostiju je dobar primjer visoko neuravnoteženog, pretjerano kiselog sustava.
To znači slabo upijanje ili pomanjkane kalcija i drugih minerala, koji su ključni čimbenici u održavanju pravilnog pH.
Većina kalcija, kojeg progutamo, ne koristi se za stvaranje kostiju, nego slobodno kruži po tijelu, da bi se iskoristio u različitim metaboličkim postupcima, uključujući i neutralizaciju sustavne kiseline. pH ravnoteža krvi toliko je bitna da, kada više nema raspoloživog kalcija u sustavu, tijelo ga ispire iz kostiju.
U vezi poremećaja pH i bolesti treba se podsjetiti eksperimenta koji je napravio Alex Carrel.
Francuski kirurg Alexis Carrel koji je 1912. god. dobio Nobelovu nagradu za medicinu zbog njegovih poboljšanih postupaka u vezi šavova krvnih sudova, oporavljanja povrijeđenih arterija te za pronalazak postupka transplantacije organa, 1912 godine započeo je interesantan pokus koji dovoljno govori o tome koliko je štetan nizak pH i visoka kiselost.
Od 1912. do 1940. god. Carrel je držao živim komad srca embrija pileta u otopini, čiji su minerali bili prisutni u istom razmjeru kao minerali u krvi pileta – i koja je bila jednako lužnata, također (pH od 7,35 do 7,45). Carrel je pažljivo mijenjao otopinu svaki dan. Opit je završio samo zato što je namjerno zaustavio natapanje srca otopinom nakon 28 godina početkom drugog svjetskog rata.
Prirodno, životni vijek pileta nije duži od jedanaest godina (pod pretpostavkom da ne ugiba u dobi od četiri godina od stresa pri polaganju jaja).
Carrel je mogao održavati tkivo srca zdravim i živim jer je otopina mineralâ hranila stanice, a svakodnevna zamjena tekućina osiguravala je uklanjanje svog staničnog otpadnog materijala.
Tajna zdravlja i dugovječnosti, dakle, nije samo pravilna prehrana, nego uklanjanje otpada koji i dovodi do niska pH i jake kiselosti organizma, a svi oni s rakom imaju niske pH razine.