NEKONVECIONALNE TERAPIJE RAKA

U kratkim crtama ću Vam pokušati predstaviti nekonvencionalne terapije u liječenja raka. Terapije koje sam odabrao su glavnom individualne terapije, a ima i onih koje podržavaju Vaše liječenje. Zasebno ću pokušati koliko mi to vrijeme dopusti obraditi sve terapije u posebnim postovima sa mojim osvrtom i preporukama. Pa krenimo......

Uljno-proteinska prehrana
Ovaj način prehrane preporuča se, osim bolesnima (uključivo i teško bolesne od raka), i zdravim ljudima koji se izlažu naporima (radnicima, sportašima), ali i mladim ljudima i djeci.Od iznimne je važnosti da bolesni troše preporučene količine lanenog ulja. Laneno ulje koje se koristi u jelima ne smije se zagrijavati, već dodati jelu tek na kraju pripreme. Moguće ga je kratko zagrijavati samo uz odgovarajuću zaštitu (npr. pomoću sulfhidrilne skupine koja se nalazi u začinima kao što je npr. papar), ali ni tada dulje od minute! Obroci pripremljeni s lanenim uljem moraju se odmah pojesti.
Unutar ove prehrane, bolesnima se nadasve preporučuje uzimati čašu soka kiselog kupusa ujutro i navečer. Također preporučuje se i pijenje svježe iscijeđenog voćnog ili povrtnog soka (prirodnog i nezaslađenog, hladno prešanog) tijekom cijelog dana.
Pripremanje svježeg kravljeg sira s lanenim uljem predstavlja suštinski dio prehrane na bazi ulja i bjelančevina. Uljno-proteinska kuharica dr. Budwig sadrži preko 500 mogućih inačica. Prilagođena pojedinačnom ukusu, svakom bi pacijentu trebala prijati ova u suštini regenerativna hrana.
Potrebno je intenzivno proučiti ovu terapiju bez obzira za koju se terapiju na kraju odlučite. Ovo posebno vrijedi za akutne bolesnike koji još uvijek imaju tumore, tada je osim Gersonove terapije (koju je mnogo teže provoditi), ova terapija neophodna. Znam da i mnogi nekonvencionalni liječnici smatraju ovu moju izjavu pretjeranom, ali moje osobno iskustvo govori mi veoma jasno njoj u prilog.

Frekvencijske terapije
Znanstvenici su nakon više godina shvatili da mogu utjecati na energetsko ponašanje stanica kad mjere određene stanične frekvencije, a posebno su shvatili da mogu na umjetan način proizvesti te frekvencije. Do prije par godina to nismo mogli ni zamisliti jer su za to potrebna veoma brza računala, s brzinama računanja od više milijuna procesa u sekundi. Za nekoliko godina to će biti moguće i to će zasigurno imati značajniji utjecaj na budućnost medicine. A do toga je došlo tek razvojem moderne kvantne fizike, jer kvantna fizika može dokazati te nevidljive energetske potencijale, koji su bili zanemarivani dugi niz godina od strane biologa, a imaju golem utjecaj na oblik i funkciju materije. Rezonancija je osnovni pojam koji ustvari znači harmoničnost, a biorezonancija predstavlja harmoničnost u biološkim sustavima kao što je čovjekov organizam. Frekvencijska terapija je potpuno sigurna metoda kojom se stanice organizma dovode u harmoniju - prirodnu ravnotežu i omogućuje se samoizlječenje.
Frekvencijska terapija polazi od činjenice da svaka tjelesna stanica rezonira na vlastitoj frekvenciji unutar magnetskog polja, gdje grupe stanica u pojedinim organima i sistemima imaju jedinstvene višestruke frekvencijske obrasce.
Zdrave frekvencije se na tijelo ili kroz vodu apliciraju vibracijama, elektromagnetskim poljem ili svjetlom. Moderna medicina fokusom na čovjeka, a ne na bolest, primjenjuje biorezonantnu terapiju u otkrivanju i liječenju bolesti u najranijoj fazi.

Terapija Aqualilis
Dr. Michel Essaidi je nuklearni fizičar i bivši zaposlenik tvrtke Philips iz Eindhovena u Nizozemskoj, gdje je radio na medicinskim istraživanjima. Njegov se rad zasniva na vezanju slobodnih radikala (više o tomu na www.aquatilis.com).

Sinergija (Synergetics)
Pojam sinergije u fizici znači "znanost o kombiniranju učinaka". Ovaj je naziv složio profesor Hermann Haken ponajviše u vezi sa samo organizacijom. Prof. Haken definira ovaj pojam kao: "Danas postoji tendencija da se sve što ima veze sa samo organizacijom uključi pod poglavlje 'teorije kaosa'." (više o tomu na www.synergetik.net ).

Terapija Papimi
Francuz Charles Laville (autor knjige "Rak - električna smetnja", Le Cancer: derangement eiectrique), rus Georges Lakhovsky (1870.-1943.), amerikanac Royal Raymond Rite (1888. - 1971.), talijan Antoine Priore (1912. - 1988.) koji je živio u Francuskoj i grk Panos Pappas (1947. - ) izradili su uređaj za frekvencijsku terapiju u 20. stoljeću. Panos Pappas, profesor fizike i matematike, kojeg sam osobno posjetio u Ateni travnja 2001.g., i koji je na moj poziv te iste godine predstavio svoj uređaj u Njemačkoj, vodio je pokuse snažnih električnih izboja 80-ih godina 20. stoljeća. Bio je ohrabren radom prof. Graneaua s MIT-a (Massachusetts Institute of Tehnology) (više o tomu na www.papimi.com).

Cluster medicina
Prof. Ulrich Jiirgen Heinz je studirao filozofiju, glazbu i povijest umjetnosti, a postao je poznat i na polju spagirije (biljne alkemije - drugim riječima jedne vrste homeopatije) prije nego li je svoje otkriće nazvao klaster medicina ranih 80-ih godina 20. stoljeća. I u ovu je terapiju uključena frekvencija, stanična komunikacija, a posebno individualnost pacijenta. U klaster medicini nema klasične dijagnoze, nego svaki pacijent dobije svoju klaster dijagnozu koja je zapravo poistovjećena s njegovom poviješću. Tako ne postoji dijagnoza raka dojke, već samo simptom tumora u grudima žene, koji je pokrenut od strane nekih događaja u životu te žene.

Nutritivna terapija (NutriTherapy)
Ovo je program liječenja koji uključuje prehranu i detoksikaciju tijela i koji se izričito poklapa s tjelesnim stanjem pacijenta. Nutri terapija ne liječi direktno tumor, već pokušava optimizirati procese metabolizma na način da si tijelo samo pomogne, ili da bolje prihvati pomoć drugih terapija.

Antineoplastonska terapija
Kad je bio mladi znanstvenik, biokemičar i liječnik dr. Stanislaw Burzynski (rođen 1943., doktorirao u Poljskoj 1968., emigrirao u SAD 1970. g.) izolirao je različite peptide (aminokiselinske lance koji su nužni za tvorbu proteina) iz ljudskog urina, i otkrio je kako su nadasve učinkoviti u suzbijanju rasta određenih vrsta raka. Ti peptidi su jedan dio tjelesnog biokemijskog obrambenog sustava. Oni ne mogu uništiti defektne stanice, ali ih mogu ispraviti odnosno reprogramirah, da nose dobru informaciju abnormalnim stanicama, kako bi im poručile kako da se razvijaju normalno. Ustanovljeno je da ljudi koji imaju rak, imaju istodobno samo 2-3% normalnog broja tih peptida.

Coleyev toksin
Njujorški liječnik William B. Coley (1862.-1936.) otkrio je na kraju 19. stoljeća kako određene zarazne bolesti, posebno one koje je uzročnik bakterija, imaju određene terapeutske učinke na maligne pojave tkiva, ako se unesu u tijelu o obliku sterilne vakcine. Dr. Coley je shvatio da se tjelesni obrambeni sustav za rak pobuđuje na višu razinu, te da se pomoću tog "toksina" bolje drži u borbi protiv stanica raka.

Hipertermija
Sama riječ hipertermija dolazi iz grčkog jezika i znači pregrijavanje. Ideja pregrijavanja prirodno dolazi s mišljenjem kako je povišenje tjelesne topline isto što i ozdravljujuća groznica. S tim se ne mogu složiti i moje mi osobno iskustvo jasno pokazuje da je značajna razlika između groznice koju je tijelo samo pokrenulo (kao npr. s reakcijom na Coleyevu bakteriju) i povišene tjelesne temperature uzrokovane umjetno proizvedenim valovima (npr. elektromagnetskim valovima). Tu je još jedan zanimljivi pogled na hipertermiju: ta je terapija uspješno pronašla svoje mjesto u alopatskom načinu liječenja kao zaobilaženje alternativne medicine.

Gersonova prehrana
Dr. Max Gerson (1881.-1959.) bio je jedan od pionira na polju prehrane i bolesti. Već je 1929.g. poznati doktor Ferdinand Sauerbruch najavio Gersonovu prehranu kao "proboj u liječenju oboljelih od tuberkuloze". U to je vrijeme dr. Ferdinand Sauerbruch objavio studiju u kojoj je opisano potpuno izliječenje od tuberkuloze 446 od 450 pacijenata.

Program u 10 točaka dr. Paula Gerharda Seegera
Dr. Paul Gerhard Seeger je bio istraživač i specijalist za rak koji nije prihvatio teoriju dr. Otta Warburga da je stanica raka irervezibilna (da se ne može vratiti u početno, zdravo stanje) i na taj način neizlječiva. Seeger je osigurao dokaz kako se stanice raka mogu izliječiti.

Homeopatija
Osnivač homeopatije je bio njemački liječnik dr. Samuel Hahnemann (1755.-1843.). Naziv homeopatija dolazi od riječi "slično trpljenje" (grč. homoion - slično i pathos - trpljenje). Dr. Hahnemann je vjerovao kako se bolest mora liječiti lijekovima koji izazivaju "slično trpljenje" kod zdrave osobe. Njegova izjava na latinskom koja glasi "Similia similibus curentur" (Neka slično bude liječeno sličnim) ušla je u medicinsku povijest.

IAT (Immuno-Augmentative therapy - terapija povećanja imuniteta)
IAT je prvi put razvijena 60-tih godina 20. stoljeća u New Yorku, u bolnici Sv. Vincenta. Razvijena je na temelju pokusa nad životinjama gdje je dr. Lawrence Burton identificirao i izdvojio čimbenike koji su sprječavali razvoj tumora, a koji su bili učinkoviti i na ljudima. To su bili proteinski dijelovi krvi, za koje se pretpostavljalo da su povezani s pojavom raka.

Galvanska terapija, Bio-električna terapija
Iako je liječenje galvanskim strujama danas mnogo raširenije u Kini nego u Njemačkoj, otkriću ove terapije možemo zahvaliti jednom Europljaninu, dr. Rudolfu Pekaru iz Bad Iselila u Austriji. Dr. Pekar je otprije poznat kao vlasnik patenta za "iznalaženje vakcine za imunu terapiju" otkrivši bezbolno topljenje tumorskih stanica istosmjernom strujom.

VG1000
Ruski imunolog dr. Valentine I. Govallo je pronašao kako rak ima jedinstvenu osobinu koja mu omogućava da izbjegne ili spriječi napade ljudskog imunološkog sustava. Otkrio je da je baš taj određeni čimbenik prisutan u posteljici koja okružuje fetus, te je razvio vakcinu iz krvi posteljice (što se odstranjuje odmah po rođenju).

Laetril (B17)
Laetril koji se naziva amigdalin ili vitamin B17 je nitrilozid i prouzročio je ludilo u SAD-u 70-ih godina 20. stoljeća. Aktivni sastojak koji se nalazi u sjemenkama marelica i jabuka postao je poznat kao ljekovita protu tumorska tvar, te su ga ispitivali u Centru Sloan Kettering u New York u i u Klinici Mayo u Rochesteru. "Naravno" njihov je zaključak bio kako nisu ispravni prethodno pozitivni rezultati koje je iznio biokemičar dr. Kanematsu Sugiura (1890.-1979.), a u njima je dokazivao kako laetril može zaustaviti rast, posebice manjih tumora. I dr. Rubin je također dokazao kako pacijenti s rakom dojke ili s rakom kostiju žive dulje.

Terapija dr. Gonzaleza
Dr. Nicholas James Gonzalez je naučio terapiju od dr. Williama Kelleya (vidi Nutriterapiju) koji je tvrdio kako je vlastitom terapijom izliječio svoj rak gušterače. Dr. Kelley je postao poznat zahvaljujući svojim slučajevima, a dr. Gonzalez (profesionalni život započeo kao novinar) je bio prvi koji je sve te slučajeve detaljno ispitao. Nakon 5 godina (za vrijeme medicinskog studija) ispitao je 1.300 slučajeva i razgovarao s 450 pacijenata oboljelih od raka gušterače. Svoje je studije objavio 1986.g. u knjizi obujma 300 stranica "Jedan čovjek sam" (One Man Alone). Više saznajte na www.dr-gonzalez.com.

Transferni faktori (Transfer Factors)
Dr. Giancalo Pizza iz Bologne liječi već 25 godina imuno-terapijom koja je razvijena u njegovom institutu, a sadrži različite citokine (stanični aktivni proteini). Poglavito ostvaruje uspjehe kod metastazirajućeg raka bubrega, raka pluća velikih stanica, ponovne pojave raka žučnog mjehura i metastazirajućeg raka prostate. Ali i za sve druge vrste raka njegova je metoda obećavajuća. Jedna se studija provodi od travnja 2001. u suradnji s američkim institutima kako bi se prikupili podaci o uspjesima dr. Pizze.

Reducirani L-glutation
Glutation je tripeptidni protein koji se uobličuje iz aminokiselina cistein, glutaminske kiseline i glicina koje svi stvaramo u našim jetrima. Pojavljuje se u dva oblika, kao reducirani glutation i kao oksidirani glutation. Reducirani oblik je izuzetno važan kao lijek. Oksidacija u organskoj kemiji označava unos kisika ili izlučivanje vodika, dok je redukcija upravo suprotno.

Test biološkog polja (Biofield Test)
Test biološkog polja pripada kategoriji radiestezije koja je prema enciklopediji Brockhaus znanost podrazumijevanog učinka zračenja koje zrače živi i neživi objekti i koja mogu detektirati posebno osjetljivi ljudi (radiestezisti) uporabom rašlji ili viska. Dok mnogi stanovnici zapadnog svijeta odbacuju radiesteziju kao "smiješno majmuniranje rašljama" ili " šarlatanstvo viskom ", dotle je duhovni svijet i njegova važnost dio svakodnevnog života ostalih zemalja. Samo se prisjetite pojma Feng Shui iz Kine. Mnogi su od nas zaboravili kako je radiestezija uvijek bila dio naše kulture. Svi znamo priču o Mojsiju koji je natjerao vodu da teče iz stijene pomoću štapa, ili čak kad je visak kao zagrobna vrijednost pronađen i u starim grobovima našeg podneblja, ili kako se božje rašlje spominju u njemačkoj epskoj literaturi Prsten Nibelunga i Parsifal

Breusova dijeta
Rudolf Breus (1899.-1990.) je bio homeopatski terapeut iz Bludenza u Austriji koji se usudio usprotiviti dominantnom mišljenju svog doba kako oboljeli od raka ne smiju gladovati. Dok su njegovi "učitelji" kao što je bio dr. Otto Buchinger bili veliki pobornici 21 dnevnog gladovanja, on je bio mišljenja kako je i to prekratko razdoblje, te da je potrebno gladovati 42 dana (6 tjedana). Ideja koja stoji iza toga je da će se tijelo za vrijeme duljeg gladovanja osloboditi svega što mu ne pripada - uključujući i tumore. Breus je uporno ponavljao kako je izliječio više od 1.000 oboljelih od raka, ali i tisuće drugih od drugih ozbiljnih bolesti

Terapija doktora Simoncinija
Od 2005.g. vode se žestoke rasprave oko terapije talijanskog liječnika i kirurga dr. Tullia Simoncinija. Ali postao je poznat izvan granica Italije tek kad je 2007.g. objavljena njegova knjiga na engleskom "Rak su gljivice - revolucija u terapiji tumora". To je utoliko iznenađujuće jer već dulji niz godina uspješno provodi svoju terapiju i uvelike je dokazao kako pomoću tih terapija tumori nestaju u nekoliko tjedana. Kao i svi drugi koji tvrde nešto različito od ustaljene prakse, i on je nažalost izložen agresivnoj kritici i hajci, umjesto da se njegove terapije verificiraju u kliničkim i znanstvenim uvjetima.

TCM CoD sustav
CoD čaj je mješavina kineskih i južno američkih biljaka. Čaj se sastoji od dvije tvari, koje su u prirodnoj medicini otprije poznate, Uncaria mentosa - mačja pandža (75%) odnosno Tabebuia avellanedae - taheebo (5%), a osim njih u čaju se nalaze još i Mentha piperita - paprena metvica (10%), Sylibum marianum -sikavica (6%), Taraxacum officina- list maslačak (3%) i Arctium lappa - čičak (1%).

Lokalna kemoterapija (regionalna kemoterapija - RCT)
Alternativa holističkoj terapiji raka ovdje je lokalna kemoterapija. Prije 50 godina tu su terapiju primjenjivali dr. C. T. Klopp i dr. Howard R. Biermann, a primjenjuje se na način da se visoka koncentracija kemoterapije (7 do 10 puta viša nego kod standardne primjene) daje preko arterije koja hrani tumor (ili u tumorsku regiju).
Tako u tumoru nastaje viša koncentracija toksina i postiže se veće razaranje tumorskih stanica u odnosu na sustavnu kemoterapiju.

Alloplant
Projekt ALP je vjerojatno jedan od najvećih projekata u ruskoj medicinskoj povijesti. Iza ovog naziva krije se nekadašnji ruski strah od Trećeg svjetskog rata i slijednim posljedicama za Rusiju. Potpuno je bilo jasno kako bi pakao tog rata ostavio iza sebe veliki broj ozlijeđenih ljudi. Zbog toga se ekipa sastavljena od najboljih ruskih istraživača pod vodstvom prof. Ernesta R. Muldaševa (rođen 1948.) prije mnogo godina povukla u Sibir kako bi razvila medikamente kojima bi se liječilo najozbiljnije opekline i ozljede. Ovo je istraživanje (a istraživanje ljudskih stanica ima dugogodišnju tradiciju u Rusiji) provođeno intenzivno i nakon nekoliko godina njegova ekipa je mogla proizvesti "drugu kožu" od ljudskih stanica za opečene žrtve. Međutim, ubrzo su ustanovili kako se ove stanice mogu uspješno upotrijebiti i za liječenje raka.

Protokol Di Bella
Prof. Luigi di Bella (1912.-2003.) bio je kirurg. Od 60-tih godina 20. stoljeća radio je na svojoj novoj terapiji liječenja raka. Održao je mnogo brojne konferencije u različitim talijanskim gradovima gdje je predstavio svoje terapeutske metode za krvne i tumorske bolesti, a koje je od 1966.g. primijenio na više od 10.000 pacijenata. Ova je terapija postala poznata putem televizijskih sučeljavanja s talijanskom ministricom za zdravstvo Rosy Bindi (ministrica od 1996.-2000.).

Driesova dijeta
Po prvi sam puta susreo Jana Driesa 1997.g. na konferenciji o raku u Londonu, gdje je predstavio svoju prehrambenu terapiju. Driesova dijeta se uglavnom sastoji u podjeli hrane u 7 različitih kategorija i njihovim miješanjem prema određenom planu.

Hulda Clark
Pristup prema kojemu je pozitivni učinak frekvencija sigurno je pravilan i zahvaljujući Huldi Clark ovaj je pristup ponovo privukao veliku pozornost. Nažalost, svjetska istraživanja su pokazala kako je prisutnost parazita kojeg spominje dr. Clark izrazito niska. Prema mojim saznanjima većina korisnika koji žele uništiti parazite s tim uređajem niti ne testiraju nastanjuju li ih paraziti. Na primjer 1987.g. u SAD-u je NCID testirao 216.185 ljudi u potrazi za tim parazitom i pronašao gaje u samo jednoj osobi! Slična istraživanja su obavljena u Kini, Tajvanu i Indoneziji, te su uvijek završila sličnim ponižavajućim rezultatima.

Hoxseyeva terapija
Terapija Hoxsey se sastoji od biljne tinkture razvijene u 19. stoljeću kojom je Harry Hoxsey liječio oboljele od raka od 1920-tih godina. Sve je započelo 1840.g. na farmi konja u Illinoisu, SAD. Tamo je John Hoxsey pra pradjed Harrya bio zadužen za uzgoj konja, te je imao i jednog konja koji je obolio od raka. Nakon 3 Ijedna stanje konja se stabiliziralo. John je uočio kako je konj jeo neuobičajene biljke. U roku godine dana konj se potpuno oporavio od bolesti.

Terapija dr. Isselsa
Bez pretjerivanja može se reći kako je dr. Joseph Issels najpoznatiji liječnik za rak u Njemačkoj. Bio je 1951.g. prvi liječnik koji je otvorio kliniku kako bi pacijente liječio imunoterapijom i doprinio je činjenici kako su etablirani medicinski radnici počeli više razmišljati o holističkom pristupu bolestima raka. Kroz nekoliko je desetljeća prvenstveno liječio pacijente kojima konvencionalna medicina nije uspjela pomoći. Zadnje je godine života proveo u Floridi ili u San Diegu, u Kaliforniji gdje i danas živi njegova supruga, koja je bila predsjednik Fondacije Issels do 1999.g.

Tumorspecifična imunoterapija dr. Klehra
Citokini su prirodni informacijski nositelji koji nose određena obilježja na svojoj površini. Te kurirske tvari u krvi imitiraju bijela krvna zrnca i ostaju nepoznata imunološkom sustavu, slično kao i tumorske stanice. Namjera terapije dr. Nikolausa W. Klehra (rođen 1944.), tj. primjene citokinskih injekcija vlastite krvi s interferonom i interleukinima, je mijenjati određenu količinu vlastitih krvnih stanica u laboratoriju na takav način, da kad se krv vrati u organizam, da se desi obrambena reakcija kojom bi se djelomično ili u potpunosti uništio tumor.

Tumosteron
Biokemičar dr. Erich Klemke radio je više od 30 godina na polju istraživanja raka i otkrio je prirodnu tvar, ili da budem precizniji, derivat kolesterola iz štitnjače koji je nazvao tumosteron. Potom je tumosteron ispitivao na stvarnoj pojavi raka pomoću hidroksilaminskog testa koji je razvio prof. Neuenhoffer. Hidroksilamin je otpadni proizvod aktivnih stanica raka i može ga se detektirati u urinu, često mnogo prije nego što se tumor može potvrditi standardnim metodama. Problem ovog testa je taj da ako stanice raka nisu previše aktivne, da će se tada proizvoditi i vrlo malo hidroksilamina. Prema tomu test koji pokazuje da nema hidroksilamina ne znači nužno da pacijent nema tumora, ali visoka količina hidroksilamina potvrđuje postojanje tumora.

Urterapija
Većina ljudi u Njemačkoj poznaju Franza Konza po njegovoj knjizi uspješnici "Uštedi na porezima" (Steuern sparen). Ah ono što mnogi ne znaju je daje Franz Konz prvoklasni promatrač medicinske scene, te se već neko vrijeme distancirao od diplomatskog pristupa. Svatko o tomu može čitati u njegovoj golemoj knjizi od 1.500 stranica "Veliki Konzov zdravstveni pregled" (Der Grosse Gesundheit-Konz). U ovoj izvanrednoj knjizi Konz predstavlja svoja jedinstvena gledišta na medicinu. Na prvi pogled njegova urterapija (ur- znači original) može zvučati pomalo ludo kad kaže da pacijent svakodnevno za sebe "traži" hranu. Ali gledajući na njegovu knjigu iz holističke perspektive, čitatelj ubrzo shvaća zašto ova terapija može biti uspješna u svojoj jednostavnosti

Terapija doktorice Livingston
Doktorica Virginia C. Livingston (1906.-1990.) potekla je iz liječničke obitelji i bila je jedna od malobrojnih ženskih liječnika svog vremena. Godine 1936. je bila prva liječnička asistentica bolnice u New Yorku. Razvila je bakterijsku teoriju o raku, a razvila je i vakcine koje je uspješno koristila u liječenju oboljelih. Teoriju je razvila na temelju svojih iskustava s tuberkulozom i gubom. Prepoznala je određene odnose između tih bolesti i raka.

Makrobiotska prehrana
Makrobiotika je posebna prehrana i prehrambena filozofija koja se zasniva na tradicionalnoj kineskoj medicini i koja se prvenstveno prakticira u Japanu i SAD-u. Cilj ove prehrane je zadržavanje energetske vrijednosti svježe, cjelovite hrane u ravnoteži, a kako bi se osiguralo da se važna sila za život Ci (Qi) maksimalizira. Riječ makrobiotika znači "veličanstven život".

Moermannova prehrana
Dr. Cornells Moermann (1893.-1988.) je bio holandski liječnik kojeg se u Nizozemskoj smatralo šarlatanom i koji je bio napadan na najgore moguće načine. Njegov "zločin" je podrobno opisivan, da je rak usporedni način metabolizma i da se može liječiti preko prehrane i dodavanjem tvari koje nedostaju u tijelu kao što su vitamini.

Naessens - 714X
Dr. Gaston Naessens (francuz koji živi u Kanadi, rođen 1924.g) otkrio je da tumorske stanice proizvode tvar (kokancerogeni čimbenik K ili CFK) koji onemogućuje imunološki sustav. Lijek 714X neutralizira CFK i onda omogućuje imunološkom sustavu da bolje prepozna i uništi stanice raka. Supslanca 714X ne uništava stanice raka, ona sprječava njihovo hranjenje.

Sustavna višefazna terapija protiv raka (sCMT)
Ovu je terapiju razvio prof. Manfred von Ardenne (1907.-1997.) kao kombinaciju sljedećih terapija:
- ekstremna hipertermija cijelog tijela - s anestezijom na temperaturi od 42,0 do 42,5°C kroz 60 do 90 minuta
- izazvana hiperglikemija (visoki šećer u krvi)
- relativna hiperoksemija (visoki sadržaj kisika u krvi)

Terapija kisikom i ozonom
Još od vremena kad je dr. Warburg prepoznao kako rak ima akutni problem s kisikom, postojalo je više različitih pristupa u liječenju ili smanjivanju raka davanjem kisika ili ozona. Teorijska pozadina je bez sumnje zanimljiva. Ipak, ja sam protiv jednostavnog prihvaćanja ove terapije, da se daje kisik i ozon svakom tumorskom pacijentu. Ne bismo smjeli zaboraviti kako obje tvari mogu biti smrtonosne, i da ove terapije imaju smisla jedino ako kisik uđe u stanice. Iz kemijske perspektive ovo uključuje 02 i 03, a obje tvari proizvode slobodne radikale u tijelu, za koje znamo da igraju negativnu ulogu u nastajanju raka. Osim toga, kisik utječe na oksidaciju glukoze a taj je proces također važan pri terapiji.

Terapija doktora Revicija
Ova terapija uključuje biološku "netoksičnu" kemoterapiju koja je prilagođena metabolizmu pacijenta koji se liječi, s ciljem ojačavanja sposobnosti organizma da se bori s rakom. Dr. Emanuel Revici (1896.-1998.) liječio je ljude u privatnoj ordinaciji u Rumunjskoj od 1920. do 1936. g. Od 1937. do 1938.g. je bio ravnatelj Pasterovog instituta u Parizu. Tijekom II. svjetskog rata emigrirao je u Meksiko 1942.g. gdje je osnovao Institut za primijenjenu biologiju (za liječenje od raka) u Mexico Citiyu. Njegov je rad privukao pozornost liječnika u SAD-u i 4 godine kasnije bio je pozvan na medicinski fakultet Sveučilišta u Chicagu da objavi rezultate svojih istraživanja. Tada se preselio u New York gdje je osnovao Američki institut za primijenjenu biologiju. Prvenstveni mu je cilj bio što prije prenijeti ostvarenja postignuta u laboratoriju na pacijente. Objavio je više od 30 znanstvenih radova o teoriji borbe protiv raka.

Rifeove terapije
Royal Raymond Rife (1888.-1971.) je zasigurno jedan od najboljih istraživača frekvencija na polju onkologije. Započeo je s proučavanjem raka pod mikroskopom 1920.g., a otvorio je svoju kliniku 1934.g. Dugi niz godina liječio je na tisuće pacijenata oboljelih od raka, a i mnoge druge pacijente koji su bili ozbiljno bolesni. Njegova je nesreća bila da se njegove ideje nisu uklapale u prevladavajuće mišljenje 30-ih godina prošlog stoljeća, i zbog toga mu je bilo zabranjeno liječenje pacijenata iako je u tomu pokazao velike uspjehe.

Stockholmska terapija
Istraživanja dr. Karla Folkersa (1906.-1997.) sa Sveučilišta Texas i dr. Knuta Lockwoka iz Danske pokazuju da ako se koenzim Q10 (CoQIO - ljudski Q10 je formule 2,3dimetoksi-5-metil-6-dekaprenil benzokinon) kombinira s ostalim nutrijentima i prehranom koja je načelno vegetarijanska, da to može dovesti do smanjenja ili do nestanka više vrsta tumora.

Ukrain
Ukrain je mješavina biljke rosopas (Chelidonium majus L.) i citostatskog agensa tiotepe. Rosopas sadrži različite vrste alkaloida čija je koncentracija sezonskog karaktera, slično imeli, a Ukrain je dopušten kao lijek u Ukrajini i Bjelorusiji. Otkrio ga je kemičar J.W. Nowicky iz Beča, a on je i predsjednik Ukrajinskog instituta za rak u Beču, koji sam prvi put posjetio zajedno s Frankom Wiewelom 1999.g.

Galavit
Galavit se često pojavljivao među medijskim naslovima i tekstovima 2000.g., a i kao predmet česte rasprave njemačkih onkologa, ali mnogi koji su o njemu pisali skoro da nisu znali što je to Galavit. Kemijski mu je sastav sljedeći: 2-amino-l,2,3,4-tetrahidroftalazin 1,4-dion natrijeva sol, što naravno laicima ništa ne znači. U Rusiji je Galavit dopušten kao lijek za sprječavanje infekcije (nespecifična imunoterapija), ali ga koriste već i mnogi terapeuti dulji niz godina čak i u onkologiji, a to mi je bilo potvrđeno od više različitih liječnika za vrijeme mog boravka u Moskvi u ožujku 2000.g.

Terapija ureom i kreatinom
Urea i kreatin mogu doprinijeti nestanku tumora i sposobnosti našeg imunološkog sustava da uništi stanice raka. Dr. Evangelos D. Danopoulos (profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Ateni) je 1960. g. pionirski istraživao uporabu uree u liječenju raka. Urea je prirodni nusproizvod probave bjelančevina i ima jaki antioksidacijski učinak. Proizvodi napravljeni od urina koriste se od 40-tih godina 20. stoljeća u liječenju raka, iako su rezultati bili kontroverzni. Dr. Danopoulos i njegova kćerka Ifigenija mogli su odrediti znatne kliničke prednosti u liječenju raka jetara s ureom.

Bachovi cvjetovi
Engleski bakteriolog dr. Edward Bach (1886.-1936.) tvrdio je da se sam izliječio od raka slezene i nakon toga se posvetio intenzivnom istraživanju različitih cvjetova biljaka 30-ih godina 20. stoljeća. Za njega bolest nije ništa drugo nego sredstvo koje koristi naša duša kako bi nas vratila natrag na pravi put istine i svjetlosti, kako ne bismo morali još više patili. Ovo zanimljivo zapažanje je potpuno u skladu s razmišljanjem ostalih holističkih onkologa.

Imela
Posljednjih godina ne postoji niti jedna nekonvencionalna terapija koja je na kraju dobila službeno priznanje od strane konvencionalne medicine. Niti jedna? A, ne, to nije točno. Čuvena iznimka je imela. Onkologija današnjice ne bi bila ista bez tvari s kojom je Rudolf Steiner eksperimentirao 1917.g. Nažalost, čini se da mnogi liječnici koji propisuju preparate od imele nisu razumjeli učenje Rudolfa Steinera (austrijanac, rodio se u Donjem Kraljevcu, Međimurje, 1861.-1925.), ili imaju drukčije mišljenje o imeli jer se u Steinerovoj antropozofiji na tumor gleda isključivo kao na simptom. Danas je imela tvar koja se propisuje češće od bilo koje druge tvari kao dodatak konvencionalnim terapijama. Ovo shvaćanje imele provlači se kroz stotine studija. U mnogim je studijama žarište interesa na ublažavanju popratnih pojava konvencionalnih terapija premda postoji tvar čiji je sastav preciznije istražen.

Essiac i Indian*Essence
Kanadska medicinska sestra Rene Caisse je 1922.g. objavila recept biljne medicine koji je dobila od jedne žene što je oboljela od raka dojke, a koju je izliječio indijanski vrač. Taj je recept nazvala Essiac, što je njeno prezime izgovoreno natraške. Nakon što je uspješno liječila bolesne od raka tom biljnom mješavinom, 1940.g. je dobila službenu dozvolu od kanadskog ministarstva zdravstva da koristi ovu terapiju u liječenju oboljelih od raka.

Buserelin dr. Hackethala
Dr. Julius Hackethal (1921.-1997.) bio je revolucionarni liječnik i tragično je što više ne postoji njegov koncept "klinike ozdravljenja". Dr. Julius Hackethal je slijedio svoj nezavisni put hormonske blokade od 1985.g. dnevnim ubrizgavanjem velikih doza (20 do 40 puta većim od preporučenih) tvari koja se zove buserelin (trgovačko ime Suprefact), koji se još zove hormonski blokator (GnRh). Obično je buserelin davan u periodu od 6 do 24 tjedana i poslije s pauzama koje su trajale od 3 do 6 mjeseci.

Hidrazin sulfat
To je glukoneogenetski (novi oblik šećera) blokator koji se koristi za liječenje raka, a posebno kod nagle kaheksije (naglog gubitka težine i snage). Izraženo na znanstveni način: hidrazin sulfat utječe na reakciju fosfoenolpiruvat karboksikinaze. Istraživanja nagovješćuju da je ovaj netoksični i vrijedni medikament važna tvar u liječenju raka.

Bio Pro
Bio Pro je dodatni preparat čiji je zadatak nadomjestiti manjak proteina prsne žlijezde (timusa) i za jačanje imunog sustava. Većinom se sastoji od prirodnih bjelančevina iz prsne žlijezde koje se proizvode uz pomoć živih stanica u laboratoriju (do toga je došao imunolog dr. Terry Beardsley koji je taj protein otkrio 1982.g. lijekom istraživanja raka).

Kvaščeve stanice
Činjenica kako stanična respiracija (stanično disanje) igra iznimno važnu ulogu u mitohondrijima pri pro tu tu morskoj terapiji, poznato je svakom zainteresiranom onkologu. Prema tomu, zaštitu ili obnavljanje mitohondrija je potrebno vršiti svaki dan u onkologiji. Kvaščeve stanice su aktivni sastojak koji tomu može doprinijeti. To nije samo zbog toga što imaju staničnu membranu i staničnu jezgru, već stoga što također imaju takav sastav da su unaprijed predodređene kao dodatna terapija.

Bacil Calmette-Guerin (BCG)
BCG je vakcina koja je predstavljena u borbi protiv tuberkuloze 1921 .g. U toj su vakcini veoma oslabljeni mikrobi tuberkuloze za koje se smatra da pokazuju jaki imunološki odgovor na rak. Kod agresivnog oblika raka mokraćnog mjehura (u stanicama prijelaznog epitela, in situ) vakcina BCG izaziva snažni imuni odgovor kao što je ozdravljujuća groznica.

Hrskavica
Pojam antiangiogeneza se od 1998.g. sve više počeo pojavljivati po naslovnicama. Angiogeneza je ništa drugo do jedan oblik krvnih žila koje opskrbljuju tumor s krvlju. U prošlosti su se različite tvari pokazale dovoljno dobrim za suzbijanje oblikovanja tih novih krvnih žila. Dva proizvoda koja služe za to su hrskavica morskog psa i goveđa hrskavica. Profesor John Fletcher je 1972.g. je pod nadgledanjem američke FDA uspješno liječio oboljele od raka s goveđom hrskavicom (VitaCart). U objavljenoj studiji prikazani su slučajevi oboljenja koji su pokazali stabilizaciju tumora, povlačenje tumora, ili čak potpuni nestanak tumora. Zanimljiva, ali i loša vijest za propagiranje, distribuciju i primjenu ove tvari je njena cijena: mjesečno stoji samo 175 dolara

Vakcine protiv raka
Kako bi naš imunološki sustav bolje mogao prepoznati stanice raka, one se u laboratoriju natovaruju antigenima, i zatim vraćaju u tijelo. U osnovi to nije različito od onoga što se radi kod svake druge vakcine. Ali to je upravo i problem koji je pridružen svakoj vakcini. Mi još ne znamo kako se naš imunološki sustav suočava s ovim vakcinama proizvedenim u laboratoriju. Ovakav način razmišljanja je teorijski ispravan, ali ako pogledate pažljivije povijest vakcinacije, onda ubrzo počnete sumnjati u cijelu tu teoriju. Zato jer svatko može otkriti da puno takvih "uspjeha" što se danas pripisuju vakcinama zapravo uopće ne funkcioniraju i kako nikad ni nisu. Ono što se samo prije nekoliko godina smatralo da je znanstveno priznato, danas se sve više preispituje.

Terapija matičnim stanicama
Uporaba matičnih stanica fetusa istražuje se desetljećima u Rusiji i Kini. Danas je ova terapija često prisutna u medijima, naravno zbog svjetske diskusije o matičnim stanicama i kloniranju. Dok političari vode duge razgovore o tom pitanju, dotle se te stanice koriste desetljećima jer prema teoriji matične se stanice mogu mijenjati u skoro svaku potrebitu vrstu stanice

Ksenogenetski peptidi
Ksenogenetski znači dolaziti od jedinki različitih vrsta života, a peptidi su kratki aminokiselinski lanci. Ksenogenetski peptidi (zasigurno su najpoznatiji oni iz prsne žlijezde) pobuđuju djelovanje svih vrsta limfocita (npr. stanice pomagače - engl. helper cells) i uzrokuju oslobađanje citokina (imunološke kurirske tvari). Često se koriste za oporavak organizma, kako bi se pacijent što prije oporavio od posljedica kemoterapije ili zračenja.

Enzimi
Kolijevka suvremene enzimske terapije je glavni austrijski grad Beč, gdje su istraživači Ernest Freund i Gisa Kaminer istraživali njihov utjecaj na stanice raka. Otkrili su kako je krv zdravih osoba uništila stanice raka, a nije ih krv oboljelih od raka. Freundov student dr. Max Wolf bio je prvi koji je dokazao kako je razlog za to bila hidrolaza (posebni enzim). Zajedno s biologinjom dr. Helen Benitez oni su počevši od 50-tih godina 20.stoljeća dokazali kako je kombinacija biljnih i životinjskih enzima uspješno ubijala stanice raka.

Carnivora
Carnivora je istisnut sok iz biljke venerina muholovka koja je biljka mesožderka (engl. Venus Flytrap, lat. Dionaea muscipula) podrijetlom iz Sjeverne i Južne Karoline, SAD. Liječnik dr. Helmut Keller istraživao ju je još od 1973.g. U Njemačkoj su mnogi liječnici upoznati s Carnivorom, putem medija ili zato što su je koristili. Njemački Savezni ured za zdravstvo (Bundesgesundheitsamt) je 1983.g. zabranio Carnivoru. iako je dr. Keller dokazao da se sa sokom muholovke može spriječiti kontaminacija endotoksinom (dijelovima membrane bakterija), Carnivora se nikad više nije probila na tržište.

Fotodinamička i citoluminiscetna terapija
Ideja fotodinamičke terapije je u osnovi veoma jednostavna i za nju se zna više od stoljeća. Za primjenu fotodinamičke terapije je dr. Neils Finsen (Danska, 1860.-1904.) čak i dobio Nobelovu nagradu za medicinu 1903.g., a 1904.g. je njegov suradnik dr. Hermann von Tappeiner objavio njegove radove. Ali medicinari se nisu sjetili njegovog rada sve do 60-tih godina 20. stoljeća kad je unaprijeđeno istraživanje lasera. Ideja je ostala ista. Stanice (raka) se oboje i onda se te stanice zrače svjetlošću. Bojenje stanica može se postići pomoću lijeka (aminolevulinska kiselina) ili pomoću fotosenzibilizatora koji se daju oralno.

Vitamini
U Njemačkoj je u vezi vitamina veoma poznat dr. Matthias Rath i često je u medijima. Moj odgovor na vitamine je uvijek isti: da, oni su važni ali nisu najvažniji čimbenik u terapiji protiv raka. Treba li vitamine uzimati oralno ili intravenozno jer je i to veoma važno.

Inzulinom potencirana terapija (IPT)
Inzulinom potenciranu terapiju razvio je meksički liječnik dr. Perez Garda koji je u početku (1926.) koristio inzulin u liječenju oboljelih od sifilisa. Mnogo godina kasnije dr. Garcia i njegov sin su počeli koristiti IPT kao terapiju protiv raka. Temelj teorije za ovu terapiju je sljedeći: stanica raka koristi šećer kao energiju za rast i jedva čeka da se nahrani. Ako se u krvi pojavi inzulin tada stanica raka očekuje da nakon njega slijedi šećer i spremno otvara "vrata" na membrani kako bi ga primila. Ali umjesto šećera, klinički se daje kemoterapeutski agens u manjim količinama nego što je uobičajeno jer je sad veći kemoterapeutski učinak zbog lakšeg prodiranja kemoterapije u stanicu raka. Tako IPT nije klasična terapija protiv raka, već se može koristiti u različitim poljima medicine.

Cezij klorid
Poznato je kako stanice raka imaju daleko niži potencijal stanične membrane. Rezultat ovog je kako u slanicu mogu ući samo nekoliko vrsta tvari. To su voda, šećer, kalij, rubidij, pa je tako i cezijev klorid jedan od njih (što se može iščitati u radovima dr. A. Keith Brevvera). Liječnici, kao što su poznati dr. Hans A. Nieper iz Njemačke ili dr. Abdul-Haqq Sartori (Austrija-SAD-Australija-Tajland), već su dulje koristili ovo znanje kako bi ponudili svojim pacijentima terapiju s cezijevim kloridom. Ponajprije je studija dr. Sartorija 80-tih godina 20. stoljeća u kojoj je bilo uključeno 50 naoko beznadežno bolesnih pacijenata izazvala manju senzaciju.

Specifična stanična terapija protiv raka (CSCT)
Za CSCT se pretpostavlja da uništava stanice raka pomoću magnetske energije. Oboljele stanice se precizno lociraju i uništavaju uporabom energetskog snopa. Nakon 8 godina istraživanja Bob Scarbrough i Jim Claxton iz Tennesseeja su razvili uređaj CSCT koji se sastoji od dva prstena u kojima se nalaze dvije vrste magneta. Prvi je permanentni magnet koji stvara stalno magnetsko polje male snage, a drugi je elektromagnet kojim teče struja određene frekvencije.

Inzulinom inducirana hipoglikemijska terapija – IHT
Ovom terapijom se pacijentima daje toliko mnogo inzulina (uz intenzivnu pasku) da nakon 1 ili 2 sata ti pacijenti imaju tako malo šećera u krvi da se unutrašnji milje promijenio toliko značajno da stanice raka ne bi trebale preživjeti u tom promijenjenom okruženju.