SIMPTOMI BOLESTI

 Upute za posjetitelje simptoma bolesti…

Ova je blog napisan s pretpostavkom da čitatelj zna uzeti anamnezu i izvršiti fizikalni pregled te da poznaje osnove fiziologije, anatomije i patologiju čestih bolesti.

Svaki simptom počinje s popisom uzroka, pozivajući kadgod je mogućie neke koji su češći, opasniji, ili ijedno i drugo.

Zbog preglednosti i jasnoće, anamneza i fizikalni pregled sadrže samo one elemente za koje je najvjerojatnije da odgovaraju tome simptomu. U aktualnom kliničkom slučaju, od studenata se očekuje da uzmu detaljnu anamnezu i izvrše kompletan fizikalni pregled izuzev ako im drugačije ne naloži njihov supervizor.

Kratak točkicama izdvojen i istaknut (naznačen) popis nalaza pod crvenom zastavicom predstavlja znakove koji obično ukazuju na ozbiljan problem i na koje u pravilu odmah treba skrenuti pažnju supervizoru.

Odjeljak koji se odnosi na tumačenje nalaza iz anamneze i fizikalnog pregleda je nužno skraćen, a spomenuti su samo najsugestivniji klinički obrasci. Na ovom blogu, postupak postavljanja dijagnoze je prikazana kao traganje za »klasičnim« obrascem simptoma i znakova. U stvarnosti, premda su ovi obrasci sugestivni kada postoje, malobrojni pacijenti s dotičnom bolešću imaju sve njene klasične manifestacije, a neki imaju samo mali broj tih manifestacija. Premda sam spomenuo neke od promjenljivih manifestacija bolesti, moji opisi ciljaju na tipične nalaze i kliničarima predstavljaju samo polaznu točku. Zdrava klinička sumnja je poželjna, pogotovo u slučaju opasnih poremećaja, a uz to valja imati na umu da izostanak klasičnih obrazaca ne isključuje bolest. S druge strane, studenti se ne smiju usredotočiti samo na izuzetke i atipične kliničke slike koje čine da oni postaju dijagnostički nihilisti (tj. »sve može izgledati kao bilo što«).

Testiranje (dijagnostičke pretrage) je objašnjeno na praktičan način, nastojeći jasno naglasiti koji su testovi potrebni i kada. U većini slučajeva, terapija (liječenje) simptoma daje najbolje rezultate liječenjem uzroka (osnovne bolesti). Takve rasprave su izvan namjene (cilja) i interesa ovog bloga, pa upućujem čitatelje na Merckov priručnik dijagnostike i terapije. Međutim, obuhvatio sam nespecifičnu terapiju kojoj je cilj ublažiti ili otkloniti simptome kada je to moguće (npr. opstipacija, kašalj, svrbež).

Važno: Moram priznati da sam uložio veliki napor da osiguram točnost navedenih podataka a uz to su se pridržavati standardne prakse u vrijeme objave bloga. Ipak, jedinstveni aspekti pojedinih kliničkih situacija zahtijevaju da se čitatelj bori sa samostalnim prosudbama kada donosi kliničku odluku te, ako je potrebno, da se posavjetuje i usporedi podatke iz drugih izvora. Posebno se čitatelju savjetuje da prije propisivanja lijeka provjeri podatke o lijekovima koje daje proizvođač, osobito ako dotični lijek ne poznaje ili ga rijetko propisuje ili koristi.

Udruga Dr.Zivkov

SIMPTOMI BOLESTI (u izradi)

Bol

BOL

Bol je simptom bolesti. Praćen osjećajem straha i životne opasnosti, za čovjeka je nesumnjivo najneugodniji doživljaj. Zbog toga je čovjek pojam bola proširio da bi označio tešku žalost i patnju. „Duša me boli“, kaže se u narodu.

Bol prati čovjeka čitavoga života. Rođenje je praćeno bolom, smrti često prethodi bol, čitav život ispunjen je razdobljima povremenoga bola. I riječ bolest u našem jeziku potječe od riječi bol, koja je uvijek smatrana osnovnim znakom bolesti.

Unatoč tome bol je saveznik čovjeka: upozorava na opasnosti koje prijete tijelu i javlja se uvijek kada se tkivo ošteti; na bol čovjek reagira nehotično (reflektorno), da bi odstranio uzrok koji je izazvao oštećenje. Na primjer: kad bismo sjeli na vrući predmet, bol bi nas prisilio da ustanemo. Ako bismo predugo ležali samo u jednom položaju tijela, bol bi nas prisilio da se okrenemo, a promjenom položaja tijela sprečavamo oštećenja koja nastaju nedovoljnom cirkulacijom krvi u koži zbog dugotrajnog pritiska. Bol u unutrašnjosti tijela prisiljava bolesnika da traži liječničku pomoć. Mnogi su ljudi ostali živi samo zato što je bol pravovremeno najavio ozbiljnu bolest i tako omogućio hitnu liječničku pomoć.

Bol najčešće tjera bolesnika da traži liječničku pomoć. Jakost bola ne odgovara stupnju opasnosti. Bezazlena zubobolja može biti uzrok nepodnošljivog bola, dok rak na želucu u početku bolesti uopće ne boli i izaziva neznantne smetnje. Liječnik, poznavajući vrste i putove širenja bola, može postaviti dijagnozu bolesti već na osnovi toga jedinog znaka bolesti.

Bol je posebna, samostalna vrsta osjeta, kao što je zaseban npr. osjet topline, hladnoće i dodira. Za osjet bola postoje odgovarajuća osjetna tjelešca. To su vrlo osjetljivi završeci živaca smješteni u koži i unutrašnjosti tijela. Podražaji se prenose živčanim vlaknima u dio mozga koji se naziva (talamus), a vrlo je važno središte živčanoga sustava. Tu se nalaze centri autonomnoga živčanoga sustava koji upravlja nehotičnom ali za život čovjeka bitnim funkcijama rada pojedinih organa, žlijezda itd.

Pomoću toga sustava nastaje niz promjena na površini i u unutrašnjosti tijela, koje redovito prate svaki jači bol. Tako nastaje širenje zjenica, stiskanje krvnih žila i porast krvnog tlaka, znojenje, povišenje šećera u krvi. U tom dijelu mozga određuje se vrsta bola i smeštanje bola (projekcija bola) u onaj dio tijela u kojem je nastao podražaj. Sve što je u vezi s bolom kod životinja završava ovdje, u međumozgu. Jedino u čovjeka živčane niti odlaze u moždanu koru, gdje je sijelo duševnoga života.

Tek u kori mozga bol dobiva osobine karakteristične za čovjeka. Tu se bolu ne daje osjetna nego osjećajna podloga patnje, strepnje, potištenosti, straha. Ta duševna, psihička, reakcija na bol svojstvena je samo čovjeku. Budući da čovjek sve osjete osjeća „na svoj način“, tako svaki čovjek na svoj način doživljava bol. Zbog toga se bol i naziva osobnim, subjektivnim osjećajem.

To su razlozi zbog kojih postoje velike razlike među ljudima na načinu kako doživljavaju bol i kako reagiraju na njega. Muškarci lakše podnose bol od žena, odrasli lakše od djece. Starci ga teže podnose od ljudi srednje dobi. Američki Indijanci lakše podnose bol od drugih rasa.

Osjetljivost na bol mijenja se i kod iste osobe u razno vrijeme. Umor, strah, uzbuđenje pojačavaju osjet bola. „Strah od injekcije“ pojačava osjet bola prilikom uboda igle. Bojazan za zdravlje, koja često prati bolest, povećava osjetljivost na bol. Kao što čovjek različito reagira u različitim životnim prilikama, različito reagira i na bol. Pojedinci koji su strahovali od zubobolje, herojski su podnosili bol u mučilištima.

Ali čovjek može osjećati bol u različitim dijelovima tijela a da za to ne postoje stvarni razlozi. To je umišljeni bol, ili bol na živčanoj bazi, neurotski ili psihoneurotski bol. Liječnik će koji put upotrijebiti izraze „konverzivni bol“ ili „psihogeni bol“.

Za umišljeni bol ne postoji nikakva tjelesna podloga. Dijelovi tijela u kojima se osjeća bol nisu promijenjeni, oni su zdravi. „Signali za bol“ ne putuju živcima u mozak jer ne postoji nikakav podražaj koji bi izazvao bol. U takvim osobama postoje samo psihičke promjene. Slika bola stvorena je u mozgu bez odgovarajućega podražaja za bol. Takav bol čovjek doživljava kao stvaran, a popratne su reakcije slične, često i jače izražene nego prilikom stvarnoga osjeta bola. U takvim ljudima postoji osjećaj patnje, straha od opasne bolesti; koji put i plačem olakšavaju tegobe; svoj bol opisuju teatralno, kao u kazalištu, i to ne samo svom liječniku nego i prijateljima, susjedima, često i potpuno nepoznaim ljudima.

Mjesto gdje smještaju svoj bol ovisi o vlastitoj predodžbi koju imaju u svom tijelu. Najčešće su to glavobolje ili bol u predjelu srca. Ali boljeti može svaki dio tijela, ruke, noge, zglobovi, križa, lice, unutarnji dijelovi, pa čak i organi koji su potpuno neosjetljivi na bol. Karakteristično je za umišljen bol da „putuje“ tijelom s jednoga mjesta na drugo. Čas postoji glavobolja, da bi nastupili bolovi u zglobovima, kičmi, očima, srcu. Netko bol osjeća kao pritisak, stezanje, šrafanje, drugi će ga opisivati kao probadanje nožem, pikanje, rezanje ili zabijanje klina.

Bolesnici s umišljenim bolovima najčešći su posjetioci ambulanta. Vrlo ih se teško može uvjeriti da je s njihovim tijelom sve u redu. Nepovjerljivi su i idu od liječnika do liječnika. Odlaze i nadriliječnicima, travarima, vračarama, tražeći pomoć za svoj „nepodnošljiv bol“. Koji put izdaju velike svote novaca za „preglede i lijekove“, a to ih dovodi do materijalnoga osiromašenja.

Psihogeni bol može se javiti i u onih ljudi koji su psihički i duševno potpuno zdravi. Problemi na poslu, bračni sukobi i slično izazivaju kratkotrajne osjete bola najčešće u predjelu srca i glave. Rješenjem problema, bol prestaje sam od sebe. Ako su krizne situacije dugotrajne, ako postoji niz „nerješivih“ problema, liječenje takvih bolesnika može trajati duže vrijeme.

Liječnici će najprije isključiti mogućnost da bol ne potječe od bolesti. Bolesnici se podvrgavaju brojnim pregledima i pretragama. Mogućnost da bol koji osjećaju može potjecati i od opasnije bolesti samo je jedan od razloga zbog čega je takve bolesnike vrlo teško uvjeriti da su tjelesno zdravi, a da je njihov bol samo umišljen.