NASLOVNICA

Nismo odgovorni samo za ono što učinimo, već i za ono što ne učinimo!

Očekivati nešto za ništa je najpopularniji oblik nade.

Ako se ništa ne mijenja, ništa se neće ni promijeniti!

Nadam se da će Vam ove stranice otvoriti nove poglede na liječenje karcinoma.

Najprije treba liječiti dušu a tek onda tijelo, ponuditi riječ a tek onda i lijek.

Ozdravljenje se događa unutar vas. Niti jedan lijek na svijetu ne može vas ozdraviti. Jednom kad ste usvojili ovu rečenicu već ste na putu ozdravljenja.

Neznanje je često velika prepreka ozdravljenju i ono je danas veliki problem.

Nema neizlječive bolesti,već neizlječivih ljudi.

Ovaj blog na kojem se nalazite osnovan je s ciljem pružanja pomoći oboljelima od malignih bolesti, obiteljima oboljelih, njihovim prijateljima, zdravstvenim djelatnicima te svima ostalima kako bi dobili točne informacije koje će biti razumljive, korisne i pouzdane. Nastojat ću biti vodič onima koji nemaju koga pitati za savjet i podršku.

Za sva pitanja i informacije stojim Vam na raspolaganju na dr.zivkov@gmail.com

Mnogi mi pacijenti i klijenti dolaze pitajući se što je to rak i što ga uzrokuje. Većina postavlja pitanje "zašto ja?".

Iako im možemo ponuditi definiciju bolesti, glavno pitanje je zašto se upravo određena osoba razboli od raka.

Što je rak?

Budući da su mnogi ljudi zbog raka izgubili voljenu osobu pretpostavljaju da je taj snažni i moćni uljez sposoban uništiti i razoriti tijelo. Začudo, stanična biologija nam kaže da je istina upravo suprotna. Stanica raka je slaba i zbunjena!!! Vjerujete li u to? Povjerujte...

Rak počinje sa stanicom koja sadržava neispravnu genetsku informaciju tako da nije sposobna obaviti svoju funkciju. Ta stanica biva oštećena ili je bila izložena kemijskim tvarima i sl. Ako takva stanica stvara druge stanice sa istom pogrešnom genetskom informacijom, tada se počinje stvarati tumor sastavljen od mase nesavršenih stanica.

U normalnim okolnostima tjelesna bi straža ( imunosni sustav) prepoznala takve stanice i uništila ih. U slučaju malignih stanica dolazi do staničnih poremećaja koje su dovoljno snažne da se mogu brzo stvarati i ulaze u okolno tkivo. U težim oblicima raka, maligne se stanice oslobađaju iz svoje izvorne mase i prenose u druge dijelove tijela, gdje se počinju umnožavati i stvarati nove tumore.

To oslobađanje i širenje nazivamo metastazama.

Mnogi su krivca za rak skloni tražiti u vanjskim čimbenicima. "Svatko zna“ da rak uzrokuju kancerogene tvari ili genetska sklonost, zračenje ili možda prehrana. U stvarnosti, niti jedan od tih elemenata sam po sebi nije dovoljno objašnjenje zašto netko dobije rak, a drugi ne.

U potragu za uzrocima raka uloženo je mnogo vremena, energije i sredstava, ali nerijetko se zanemaruje jedna važna činjenica: iako su izloženi poznatim tvarima koje izazivaju rak, većina ljudi ipak ostaje zdrava. Potpuno je jasno, npr. da se učestalost raka pluća povećava kod pušača, ali ako je za dobivanje raka potrebno unošenje nikotina i smole u organizam, tada bi svaki pušač obolio od raka.

Ipak, većina pušača ne dobije rak pluća. Da bi razumjeli bolest, moramo razmotriti ne samo ono što izaziva rak, nego i ono što većinu ljudi štiti od raka, ono što održava naše zdravlje.

Najvažnija stvar je prirodni tjelesni obrambeni sustav. Svi smo mi redovito izloženi napadu bolesti, bez obzira jeli riječ o prehladi, gripi, ili ozbiljnijoj bolesti. Sama izloženost ne znači da ćemo se razboljeti. Obrambeni sustav (imunosni sustav) je tako moćan i učinkovit da većina ljudi, ako ih netko ne podsjeti da bi trebali ići na redovit pregled, godinama ne mora posjetiti liječnika.

Svaki put kada vidite da se na posjekotini stvara gnoj, to znači da je na djelu imunosni sustav . Gnoj nije ništa drugo nego masa bijelih krvnih stanica koje čine najveći dio imunosnog sustava koje su požurile na mjesto ranjavanja kako bi izdvojile ili uništile zarazu. Taj proces samoizlječenja neprestano se odvija i to na svim tjelesnim razinama.

Istraživanja su pokazala da za razvoj raka nisu potrebne samo abnormalne stanice, nego također i slabljenje prirodnog obrambenog sustava organizma, što je dovelo do toga da medicinsko područje prihvati ono što se naziva "teorijom nadzora“ u razvoju raka. U tijelu svakoga čovjeka povremeno se razvijaju abnormalne stanice i pod uobičajenim okolnostima imunosni sustav tijela pomno traga za njima i uništava ih. Da bi se pojavio rak, mora doći do ometanja rada imunosnog sustava.

Zašto jedna osoba oboli od raka, a druga ne?

Otkriveno je da između stresa i bolesti postoji snažna veza. Učestalost pojave raka kod laboratorijskih životinja uvelike se povećava kada su pod stresom. Povezanost stresa i bolesti je tako snažna, da prema razini stresa u čovjekovu životu moguće je predvidjeti pojavu bolesti.

Emocije mogu utjecati na razvoj bolesti kao i emocionalne reakcije na stres mogu dovesti do sklonosti raku. To je otkriće od iznimne važnosti za ljude oboljele od raka jer pokazuju da učinci emocionalnog stresa mogu oslabiti imunosni sustav.

Liječnici su godinama tvrdili da će se bolest pojaviti nakon iznimno stresnih događaja u životu. Postoji ljestvica stresa prema kojoj svaka osoba može izračunati koliko je ugrožena. Redoslijed je: smrt supružnika, razvod, bračno razdvajanje, zatvorska kazna, smrt bliskog člana obitelji, osobna povreda ili bolest, vjenčanje, otpuštanje s posla, umirovljenje, trudnoća, seksualne poteškoće, promjene na radnom mjestu, promjene financijskog položaja, smrt bliskog prijatelja, hipoteka, promjena načina života...

Udruga Dr.Zivkov

WEB SHOP

Pošto smo iz tiska saznali da je:
“Farmaceutska inspekcija Ministarstva zdravlja donijela je rješenje u kojem se udruzi zabranjuje prodaja proizvoda kojim se pripisuju ljekovita svojstva, kao i reklamiranje proizvoda kojima se pripisuju terapeutski učinci. 

Naglašavamo da da mi nikakav službeni dokumenat do sad nismo dobili od inspekcije Ministarstva zdravlja, no ajde povjerovati ćemo medijima pa ćemo skloniti proizvode koje naglašavamo ne proizvodimo, ne prodajemo niti smo prodavali osim dijelili besplatno, a pošto se navedeni proizvodi navodno nesmiju ni reklamirati ukloniti ćemo i te reklame.
Slijedeći korak će vjerajtno biti da ćemo morati i sajt zatvoriti no nadamo se i vjerujemo u to da do toga neće doći.
 

SIMPTOMI BOLESTI

 Upute za posjetitelje simptoma bolesti…

Ova je blog napisan s pretpostavkom da čitatelj zna uzeti anamnezu i izvršiti fizikalni pregled te da poznaje osnove fiziologije, anatomije i patologiju čestih bolesti.

Svaki simptom počinje s popisom uzroka, pozivajući kadgod je mogućie neke koji su češći, opasniji, ili ijedno i drugo.

Zbog preglednosti i jasnoće, anamneza i fizikalni pregled sadrže samo one elemente za koje je najvjerojatnije da odgovaraju tome simptomu. U aktualnom kliničkom slučaju, od studenata se očekuje da uzmu detaljnu anamnezu i izvrše kompletan fizikalni pregled izuzev ako im drugačije ne naloži njihov supervizor.

Kratak točkicama izdvojen i istaknut (naznačen) popis nalaza pod crvenom zastavicom predstavlja znakove koji obično ukazuju na ozbiljan problem i na koje u pravilu odmah treba skrenuti pažnju supervizoru.

Odjeljak koji se odnosi na tumačenje nalaza iz anamneze i fizikalnog pregleda je nužno skraćen, a spomenuti su samo najsugestivniji klinički obrasci. Na ovom blogu, postupak postavljanja dijagnoze je prikazana kao traganje za »klasičnim« obrascem simptoma i znakova. U stvarnosti, premda su ovi obrasci sugestivni kada postoje, malobrojni pacijenti s dotičnom bolešću imaju sve njene klasične manifestacije, a neki imaju samo mali broj tih manifestacija. Premda sam spomenuo neke od promjenljivih manifestacija bolesti, moji opisi ciljaju na tipične nalaze i kliničarima predstavljaju samo polaznu točku. Zdrava klinička sumnja je poželjna, pogotovo u slučaju opasnih poremećaja, a uz to valja imati na umu da izostanak klasičnih obrazaca ne isključuje bolest. S druge strane, studenti se ne smiju usredotočiti samo na izuzetke i atipične kliničke slike koje čine da oni postaju dijagnostički nihilisti (tj. »sve može izgledati kao bilo što«).

Testiranje (dijagnostičke pretrage) je objašnjeno na praktičan način, nastojeći jasno naglasiti koji su testovi potrebni i kada. U većini slučajeva, terapija (liječenje) simptoma daje najbolje rezultate liječenjem uzroka (osnovne bolesti). Takve rasprave su izvan namjene (cilja) i interesa ovog bloga, pa upućujem čitatelje na Merckov priručnik dijagnostike i terapije. Međutim, obuhvatio sam nespecifičnu terapiju kojoj je cilj ublažiti ili otkloniti simptome kada je to moguće (npr. opstipacija, kašalj, svrbež).

Važno: Moram priznati da sam uložio veliki napor da osiguram točnost navedenih podataka a uz to su se pridržavati standardne prakse u vrijeme objave bloga. Ipak, jedinstveni aspekti pojedinih kliničkih situacija zahtijevaju da se čitatelj bori sa samostalnim prosudbama kada donosi kliničku odluku te, ako je potrebno, da se posavjetuje i usporedi podatke iz drugih izvora. Posebno se čitatelju savjetuje da prije propisivanja lijeka provjeri podatke o lijekovima koje daje proizvođač, osobito ako dotični lijek ne poznaje ili ga rijetko propisuje ili koristi.

Udruga Dr.Zivkov

SIMPTOMI BOLESTI (u izradi)

Bol

BOL

Bol je simptom bolesti. Praćen osjećajem straha i životne opasnosti, za čovjeka je nesumnjivo najneugodniji doživljaj. Zbog toga je čovjek pojam bola proširio da bi označio tešku žalost i patnju. „Duša me boli“, kaže se u narodu.

Bol prati čovjeka čitavoga života. Rođenje je praćeno bolom, smrti često prethodi bol, čitav život ispunjen je razdobljima povremenoga bola. I riječ bolest u našem jeziku potječe od riječi bol, koja je uvijek smatrana osnovnim znakom bolesti.

Unatoč tome bol je saveznik čovjeka: upozorava na opasnosti koje prijete tijelu i javlja se uvijek kada se tkivo ošteti; na bol čovjek reagira nehotično (reflektorno), da bi odstranio uzrok koji je izazvao oštećenje. Na primjer: kad bismo sjeli na vrući predmet, bol bi nas prisilio da ustanemo. Ako bismo predugo ležali samo u jednom položaju tijela, bol bi nas prisilio da se okrenemo, a promjenom položaja tijela sprečavamo oštećenja koja nastaju nedovoljnom cirkulacijom krvi u koži zbog dugotrajnog pritiska. Bol u unutrašnjosti tijela prisiljava bolesnika da traži liječničku pomoć. Mnogi su ljudi ostali živi samo zato što je bol pravovremeno najavio ozbiljnu bolest i tako omogućio hitnu liječničku pomoć.

Bol najčešće tjera bolesnika da traži liječničku pomoć. Jakost bola ne odgovara stupnju opasnosti. Bezazlena zubobolja može biti uzrok nepodnošljivog bola, dok rak na želucu u početku bolesti uopće ne boli i izaziva neznantne smetnje. Liječnik, poznavajući vrste i putove širenja bola, može postaviti dijagnozu bolesti već na osnovi toga jedinog znaka bolesti.

Bol je posebna, samostalna vrsta osjeta, kao što je zaseban npr. osjet topline, hladnoće i dodira. Za osjet bola postoje odgovarajuća osjetna tjelešca. To su vrlo osjetljivi završeci živaca smješteni u koži i unutrašnjosti tijela. Podražaji se prenose živčanim vlaknima u dio mozga koji se naziva (talamus), a vrlo je važno središte živčanoga sustava. Tu se nalaze centri autonomnoga živčanoga sustava koji upravlja nehotičnom ali za život čovjeka bitnim funkcijama rada pojedinih organa, žlijezda itd.

Pomoću toga sustava nastaje niz promjena na površini i u unutrašnjosti tijela, koje redovito prate svaki jači bol. Tako nastaje širenje zjenica, stiskanje krvnih žila i porast krvnog tlaka, znojenje, povišenje šećera u krvi. U tom dijelu mozga određuje se vrsta bola i smeštanje bola (projekcija bola) u onaj dio tijela u kojem je nastao podražaj. Sve što je u vezi s bolom kod životinja završava ovdje, u međumozgu. Jedino u čovjeka živčane niti odlaze u moždanu koru, gdje je sijelo duševnoga života.

Tek u kori mozga bol dobiva osobine karakteristične za čovjeka. Tu se bolu ne daje osjetna nego osjećajna podloga patnje, strepnje, potištenosti, straha. Ta duševna, psihička, reakcija na bol svojstvena je samo čovjeku. Budući da čovjek sve osjete osjeća „na svoj način“, tako svaki čovjek na svoj način doživljava bol. Zbog toga se bol i naziva osobnim, subjektivnim osjećajem.

To su razlozi zbog kojih postoje velike razlike među ljudima na načinu kako doživljavaju bol i kako reagiraju na njega. Muškarci lakše podnose bol od žena, odrasli lakše od djece. Starci ga teže podnose od ljudi srednje dobi. Američki Indijanci lakše podnose bol od drugih rasa.

Osjetljivost na bol mijenja se i kod iste osobe u razno vrijeme. Umor, strah, uzbuđenje pojačavaju osjet bola. „Strah od injekcije“ pojačava osjet bola prilikom uboda igle. Bojazan za zdravlje, koja često prati bolest, povećava osjetljivost na bol. Kao što čovjek različito reagira u različitim životnim prilikama, različito reagira i na bol. Pojedinci koji su strahovali od zubobolje, herojski su podnosili bol u mučilištima.

Ali čovjek može osjećati bol u različitim dijelovima tijela a da za to ne postoje stvarni razlozi. To je umišljeni bol, ili bol na živčanoj bazi, neurotski ili psihoneurotski bol. Liječnik će koji put upotrijebiti izraze „konverzivni bol“ ili „psihogeni bol“.

Za umišljeni bol ne postoji nikakva tjelesna podloga. Dijelovi tijela u kojima se osjeća bol nisu promijenjeni, oni su zdravi. „Signali za bol“ ne putuju živcima u mozak jer ne postoji nikakav podražaj koji bi izazvao bol. U takvim osobama postoje samo psihičke promjene. Slika bola stvorena je u mozgu bez odgovarajućega podražaja za bol. Takav bol čovjek doživljava kao stvaran, a popratne su reakcije slične, često i jače izražene nego prilikom stvarnoga osjeta bola. U takvim ljudima postoji osjećaj patnje, straha od opasne bolesti; koji put i plačem olakšavaju tegobe; svoj bol opisuju teatralno, kao u kazalištu, i to ne samo svom liječniku nego i prijateljima, susjedima, često i potpuno nepoznaim ljudima.

Mjesto gdje smještaju svoj bol ovisi o vlastitoj predodžbi koju imaju u svom tijelu. Najčešće su to glavobolje ili bol u predjelu srca. Ali boljeti može svaki dio tijela, ruke, noge, zglobovi, križa, lice, unutarnji dijelovi, pa čak i organi koji su potpuno neosjetljivi na bol. Karakteristično je za umišljen bol da „putuje“ tijelom s jednoga mjesta na drugo. Čas postoji glavobolja, da bi nastupili bolovi u zglobovima, kičmi, očima, srcu. Netko bol osjeća kao pritisak, stezanje, šrafanje, drugi će ga opisivati kao probadanje nožem, pikanje, rezanje ili zabijanje klina.

Bolesnici s umišljenim bolovima najčešći su posjetioci ambulanta. Vrlo ih se teško može uvjeriti da je s njihovim tijelom sve u redu. Nepovjerljivi su i idu od liječnika do liječnika. Odlaze i nadriliječnicima, travarima, vračarama, tražeći pomoć za svoj „nepodnošljiv bol“. Koji put izdaju velike svote novaca za „preglede i lijekove“, a to ih dovodi do materijalnoga osiromašenja.

Psihogeni bol može se javiti i u onih ljudi koji su psihički i duševno potpuno zdravi. Problemi na poslu, bračni sukobi i slično izazivaju kratkotrajne osjete bola najčešće u predjelu srca i glave. Rješenjem problema, bol prestaje sam od sebe. Ako su krizne situacije dugotrajne, ako postoji niz „nerješivih“ problema, liječenje takvih bolesnika može trajati duže vrijeme.

Liječnici će najprije isključiti mogućnost da bol ne potječe od bolesti. Bolesnici se podvrgavaju brojnim pregledima i pretragama. Mogućnost da bol koji osjećaju može potjecati i od opasnije bolesti samo je jedan od razloga zbog čega je takve bolesnike vrlo teško uvjeriti da su tjelesno zdravi, a da je njihov bol samo umišljen.

SAVJETI I PITANJA KOJA MORATE POSTAVITI SEBI, SVOME LIJEČNIKU I ONKOLOGU ILI TERAPEUTU PRIJE POČETKA LIJEČENJA

1.TOČAN NAZIV DIJAGNOZE I DRUGO MIŠLJENJE JER NA TO IMATE MORALNO A I ZAKONSKO PRAVO (zahtijevati provjeru od još jedne klinike ili još jednog pa i više liječnika jer ne bi bili prvi a ni zadnji kojima je postavljena pogrešna dijagnoza)

2. KOJE SU OPCIJE NA RASPOLAGANJU ZA LIJEČENJE I TERAPIJU
(Uzmite si malo vremena (tjedan, dva) kako biste analizirali moguće terapije za Vašu bolest. Od raka se ne umire odmah nego treba vremena i vremena. Razgovarajte sa alternativnim terapeutom čak i ako ste donijeli odluku o konvencionalnom liječenju. Provjerite sve informacije o postotku izlječenja. Ne prihvaćajte olako izjave raznih terapeuta kako će Vam biti puno bolje. Kad već završite na odjelu inzistirati na dogovoru svih liječnika na određenom odjelu gdje boravite kako bi izbjegli „bolesnu“ samovolju određenog pojedinca-liječnika što se u praksi često pa mogu reći i redovito dešava.)

3. ZAHTIJEVATI SVE INFORMACIJE VEZANE UZ ODABRANI NAČIN LIJEČENJA I TRAŽITE OBRAZLOŽENJE ZAŠTO JE ODABRAN BAŠ TAJ NAČIN LIJEČENJA A NE NEKI DRUGI (Tražiti i inzistirati na detaljima, ne pasti u bed i podleći depresiji. Rak nije bolest kao što mislite. Morate razmišljati razumno jer pred Vama su velike odluke koje moraju biti donesene trezveno i pribrano. Stop bedu i depresiji. Rak je izlječiv.)

4. INZISTIRATI NA POSTOTKU IZLJEČENJA U KLINICI U KOJOJ SE NALAZITE I LIJEČITE JER IMA BOLJIH I LOŠIJIH KLINIKA KAO I BOLJIH I LOŠIJIH LIJEČNIKA
(tražiti osobu ili osobe koje su već prošle takvu terapiju i dobiti informaciju od nje iz prve ruke, informacija je bitna za vašu konačnu odluku)

5. NE PRIMATI GCSF-A (NEUPOGEN) AKO ŽIVOT NIJE UGROŽEN!!!!
(na Google tražilici upisati “GCSF AND CANCER” i vidjeti studije o štetnosti da ja sad ne pišem u detalje i obrazlažem svoje mišljenje a i mišljenje mnogih mojih kolega)

6. NA ODJELU STE VI I NEMOJTE PRISTAJATI NA NIŠTA DOK VAM SE SVE NE OBJASNI I RAZJASNI.
- ZAPAMTITE DA JE PAMETNIJE NEKOLIKO DANA SAČEKATI SA ODLUKOM NEGO BRZATI
- KADA JEDNOM ZAPOČNETE KEMOTERAPIJU NEMA PREKIDANJA JER TO MOŽE BITI VRLO LOŠE ZA VAŠA ORGANIZAM

7. AKO ZAPOČNETE SA KEMOTERAPIJOM INZISTIRAJTE NA PRAVILNOJ PRIMJENI, - SVAKI CITOSTATIK IMA OPISAN NAČIN DJELOVANJA SA SVIM NUSPOJAVAMA ZA KOJE MORATE ZNATI I MORATE BITI INFORMIRANI I OBAVIJEŠTENI (Moguće akutne nuspojave su mučnina, povraćanje, povišena temperatura, bolovi, alergijske reakcije, razgradnja krvnih stanica, bubrežne komplikacije. Nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon primjene citostatika, mogu se javiti odgođene akutne nuspojave kao posljedica oštećenja zdravih stanica u organizmu. To je, prije svega, oštećenje koštane srži zbog kojeg je smanjeno stvaranje crvenih krvnih tjelešaca (eritrociti), bijelih krvnih tjelešaca (leukociti) i krvnih pločica (trombociti). Posljedice su slabokrvnost s umorom i općom slabosti, sklonost infekcijama i krvarenju. Najčešće nuspojave vezane uz probavni sustav jesu: upala sluznice usne šupljine (stomatitis ili mukozitis) s ranicama u ustima, upala sluznice jednjaka, želuca i crijeva, bolovi u trbuhu, proljev, zatvor. Gubitak kose (alopecija) je česta nuspojava kemoterapije. Ispadanje dlaka može se javiti na svim dijelovima tijela, uključujući vlasište, lice (obrve i trepavice), ruke i noge, pazušne jame i stidne regije, postepeno ili u pramenovima. Kasne nuspojave kemoterapije su oštećenje imunološkog sustava, neplodnost, sekundarni tumori.)

8. EDUCIRAJTE SE DA MOŽETE RAVNOPRAVNO RAZGOVARATI SA LIJEČNICIMA I NEMOJTE DOZVOLITI DA VAS SE ISKLJUČI IZ ODLUČIVANJA O VAŠEM ZDRAVLJU JER TO JE IPAK VAŠE A NE NJIHOVO ZDRAVLJE (priča kako su za sve krivi geni ili da vi niste kompetentni da se sa vama raspravlja ne smije biti jedino objašnjenje za vaše upite o tijeku liječenja).

9. AKO STE NEZADOVOLJNI ODNOSOM PREMA VAMA NE RASPRAVLJAJTE SA DOTIČNIM LIJEČNIKOM NEGO SE NAJAVITE NA RAZGOVOR KOD ŠEFA ODJELA ILI KOD RAVNATELJA KLINIKE (Vjerujte mi to će pomoći)

10. NEMOJTE SE BOJATI VEĆ PITAJTE I BEZ POVLAČENJA JER ODLUKE KADA IH JEDNOM DONESETE KONAČNE SU I NEMA POVRATKA
- KADA ZAPOČNETE PRIMATI KEMOTERAPIJU VIŠE NE MOŽETE  PREKINUTI
- UKOLIKO JE DIJETE U PITANJU A BILO JE I TAKVIH SLUČAJEVA UZ POMOĆ CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB LIJEČNICI ĆE PREUZETI SKRB I NASTAVITI KEMOTERAPIJU NA “VAŠEM DJETETU” I BEZ VAS I BEZ VAŠEG ODOBRENJA

11. NE POTPISUJTE NIKAKVE DOKUMENTE AKO NISTE PROČITALI O
ČEMU SE RADI (pokušati će Vam podvaliti da potpišete dokument kojim se odričete prava na tužbu zbog davanja GCSF-a vama ili vašem djetetu)

12. I ZA KRAJ ONO PO MENI NAJVAŽNIJE

Rak je sistemska bolest i prema tome mora se liječiti čovjek a ne bolest. Najprije treba liječiti dušu a tek onda tijelo, ponuditi riječ a tek onda i lijek.
Ozdravljenje se događa unutar vas. Niti jedan lijek na svijetu ne može vas ozdraviti. Jednom kad ste usvojili ovu rečenicu već ste na putu ozdravljenja.

Neznanje je često velika prepreka ozdravljenju i ono je danas veliki problem. Nema neizlječive bolesti,već neizlječivih ljudi.

Dr.Zivkov