KAKO KANABIS UBIJA STANICE RAKA I ŠTO NE ŽELE DA ZNAMO

U ovom tekstu cete vidjeti kako se rak liječi i kako nežele da znamo za to...

Studija objavljena u Nature Reviews-Cancer daje vrlo detaljno objašnjene o tome kako se THC i prirodni kanabinoidi bore s rakom ali uz to i pomažu u očuvanju zdravih stanica.

U studiji koju je Manuel Guzman (The study by Manuel Guzmán) otkrio da kanabinoidi, aktivna supstanca u marihuani, spriječava rast tumora u labaratorijskim životinjama, na način što prilagođavaju ključne stanične-signalizirajuce (cell-signalling) puteve. Tako direktno reduciraju rast stanica tumora a naposlijetku ih i ubija, kao i što spriječava rast krvnih žila oko stanica tumora onemogućujući mu „hranu“.

Guzmanova studija je jako važna po doktoru Ethan Russo poznatom neurologu i predvodniku u istrazivanju medicinskog kanabisa. Rak se događa zato što stanice postaju besmrtne, one se ne obaziru na normalne signale za isključivanje rasta. Normalnu funkciju za pregradnju u tijelu zahtjeva da stanice kada ostare umru. To se zove apoptoza ili programirana stanična smrt. Taj postupak se ne događa u tumoru. THC radi na taj način da natjera gliomas, leukemias, melanomas i druge stanične tipove zaražene stanice da ponovno počnu primati signale od tijela, prestanu se dijeliti (zaustavlja se stanična dioba) i naposlijetku umru.

Ali to nije sve!- objašnjava dr. Russo tumori daju signal za rast novih krvnih zila kojima ce se oni hraniti, a kanabis takve signale poništava. To je zaista nevjerovatno!

Drugim riječima u ovome članku objašnjava nekoliko načina kako se kanabinoidi mogu koristiti u borbi protiv raka, i kako piše u članku „canabinoidi su obično dobro tolerirani od strane pacijenta te ne proizvodi generalne otrovne učinke konvencionalne kemoterapije.

Obično bilo koja priča koja priča ili čak predlaže novu mogućnost za liječenje raka pozdravlja se s naslovima „LIJEK ZA RAK“ kako god taj lijek „daleko bio“ i cak i ako ima jako malo poveznica s pravim istraživanijma. Ali ako je u istrazivanja upetljana marihuana ne očekuje se pokriće priče u glavnim svjetskim medijskim kučama, pogotovo odkada glavni urednici lagano guše i gase svaku priču koja je povezana s medicinskom marijuanom zadnjih tridesetak godina.

Tako je, vijest da marijuana smanjuje tumore isplivala je davne 1974godine. Istraživači Medical College of Virginia koji su bili sponzorirani od Nacionalnog Instituta za Zdravlje da dokažu da marihuana oštećuje imunološki sustav, pronašli su da THC USPORAVA RAST TRI TIPA TUMORA u labaratorijskom mišu- rak pluća, rak dojke, i virusna leukemija (virus-induced leukemia).

Washington post objavio je 1974 ovu studiju u sekciji „LOKALNO“ ispod naslova „Cancer Curb Is Studied“ između ostaloga piše: „aktivna supstanca u marijuana THC obuhvaća (opkoljava) rast triju vrste raka u labaratorijskom mišu i također bih mogli potisnuti imunološku reakciju koja uzrokuje odbacivanje transplantiranih organa. Istraživači Medical College of Virginia otrili su da thc usporava rast raka pluća, raka dojke i leukemije i produzava njihove živote i do 36%.

Za čudo ovo otkriće gotovo uopće nije popraćeno medijskim naslovima u ovoj zemlji. Vesti prodriješe tiho na Feb 29, 2000 sa koje je tekla priča na UPI wire o dotičnom članku . complained MarijuanaNews.com editor Richard Cowan, koji kaze da je članak uspio pronaći tek preko linka koji se kratko pojavio na Drudge Report Web page. New york TIMES, The Washington POST i Los Angeles TIMES samo su ignorirali priču, iako je neosporno da je to materijal vrijedan objavljivanja: banalna supstanca iz prirode uništava smrtonosne moždane tumore“ –dodao je Cowan.

Na Ožujak 29, 2001, San Antonio Current objavljuje pomno istraživanu, bombastičnu vijest Raymonda Crushinga pod nazivom: MARIHUANA SMANJUJE TUMORE, VLADA TO ZNA OD 1974. ("POT SHRINKS TUMORS; GOVERNMENT KNEW IN '74.") medijsko pokriće priče od onda NE postoji s iznimkom kopije priče na Alternetu.

Teško je vjerovati da je znanje koje kanabis može se koristiti u borbi protiv raka je potisnuto gotovo trideset godina, ali čini se kako je vjerojatno da će i dalje biti potisnuto. Zašto?

Prema Cowanu, odgovor je zato što je to prijetnja dugogodišnjoj prohibiciji KANABISA "Ako ovaj članak i dva njegova prethodnika iz 2000 i 1974 su bile jedini dokaz o suzbijanju medicinske upotrebe marihuane, moglo bi se možda moći racionalizirati to na neki način „smisleno“. Međutim, ondje je stvarno masivan dokaz da prohibicija medicinske marihuane predstavlja najveći neuspjeh institucija slobodnoga društva, medicine, novinarstva, znanosti, a i naših temeljnih vrijednosti ", Cowan ističe.

Milijuni ljudi umrli su strašne smrti te u mnogim slučajevima, obitelji su iscrpili uštede na opasne, otrovne i skupe lijekove. Sada tek počinjemo shvačati da marihuana nikada nije nikoga ubila, a prohibicija marihuane je ubila milijune.

ps tekst je preveden nabrzaka pa ima malo greskica...

TERAPIJA VITAMINOM C

Istraživanja Dr. Fredericka Klennera o terapiji vitaminom C, čudo iz prirode

Dr Frederick Klenner Sr, pionir na polju istraživanja o vitaminu C, bio je uspješan u liječenju mnogih bolesti uz pomoć primjene ovog vitamina, Klenner je dokaz da “big pharma” i te kako pazi da javnost brzo zaboravi prirodne lijekove i čudotvorne aspekte vitamina C .

Više na: http://www.doctoryourself.com/klennerbio.html
http://holistic-personal-development.com/2007/03/05/vitamin-c-cures-by-dr-fred-klenner/
http://www.seanet.com/~alexs/ascorbate/198x/smith-lh-clinical_guide_1988.htm
1949 U SADu je harala dječja paraliza. Dr. Klenner je svojom terapijom vitaminom C izliječio 60 pacijenata u roku od 5 dana, čak i one koji su već bili zahvaćeni grčevima. Naravno terapija se nije proslavila jer je neprofitabilna za „big Pharma“ ili velike farmaceutske kompanije.

Iznosimo detalje jednostavne terapije Dr. Klenera vitamonom C:

1. Prvih 24 sata uzima se svaka 2 sata po 2 grama čistog vitamina C u obliku natrij askorbata. Ukoliko se pojavi dijareja (vitamin C pojačava stolicu), uzimanje se produži na 4 sata. Dijareja se znak da ste dostigli dozu koja je maksimalna za vaše tijelo, to znači da vaše tijelo više ne apsorbira vitamin C, već ga izbacuje kroz probavni trakt. Dijareja uzrokovana vitaminom C je bezbolna i ne nadražuje stjenku crijeva jer sam vitamin C poboljšava sluzokožu probavnog trakta i ojačava ga.

2. Narednih 48 sati uzimati po 2 grama vitamina C u periodu od po 12 sati.

3. Kod djece od 4 do 12 godina doza je duplo manja. Djeca do 4 godine ne mogu uzimati veće količine vitamina C oralno. Kod njih se vitamin ce mora davati intramuskularno (injekcijama).  Upozorenje vitamin C ne smije biti Calcijum Askorbat jer može izazvati bubrežni kamen, a ne smije biti ni umjetno napravljena askorbinska kiselina (najjeftiniji masivno proizvedeni vitamin C). Vitamin OBAVEZNO mora biti u obliku: sodijum askorbata (nartij askorbat).

4. Vitamin C se najbolje apsorbira sa prirodnim bobičastim sokovima (borovnica, kupina, jagoda, malina…) ili prirodnog svježe iscjeđenog soka limuna, naranče ili limete da biste poboljšali prirodnu apsorpciju vitamina C.

5. Natrij askorbat se ne prodaje u ljekarnama jer je previše djelotvoran, može se naručiti preko interneta ali ga možete napraviti sami miješanjem sode bikarbone i soka od limuna u odnosu 2:1. Jedna litra iscijeđenog limuna (bez miješanja s vodom) sadržava oko 47 grama askorbinske (limunske) kiseline. Na tih 47 grama se dodaje 23 grama sode bikarbone. To treba dobro izmiješati – izmučkati u većoj tegli jer će doći do burne reakcije (pjene kao kod piva), nakon miješanja to jest mučkanja tegle, otvorite poklopac i pustite da ispari H2CO3, koji je nus proizvod reakcije. Ono što ostane popijte. Primijetit ćete da će ukus limunovog soka biti pomalo slan i neće biti kiselkast. Ovako dobiven vitamin C treba koristiti u većim količinama 50-100 grama dnevno. To je poptuno prirodna i neškodljiva supstanca.

6. Prema drugom uputstvu Dr. Klennera, natrij askorbat se može spravljati i sa vitaminom C – askorbinskom kiselinom koji kupujete u ljekarni sa sodom bikarbonom u omjeru 89/11 tk 89 grama askorbinske kiseline i 11 grama čiste sode bikarbone (nju morate kupiti u ljekarni ne u prodavaonicama hrane). To sve otopiti u destiliranoj vodi.

7. NATRIJ askorbat 1000 mg, sadrži: 889 mg askorbičke kiseline i 111 mg sodij bikarbonata.

Ovu metodu je Dr. Klenner koristio sa velikom uspješnošću za detoks ljudi koji su se skidali sa opijata čak i metadona i heroina. On je tretirao narkomane u periodu od 30-60 dana tako što je davao dnevno po 200-400 grama Natrij askorbata (sol askorbinske kiseline).
Zdravoj osobi nije Natrij askorbat nije nužan, ali su mu potrebne veće količine PRIRODNOG vitamina C, bez obzira da li ga uzima u hrani ili dodatcima (tabletama).  Namirnice koje najviše sadržavaju vitamin C su: naranče, limuni, šipak, bobičasti plodovi, kivi, višnje, trešnje,…,…
Organizam od prirodnog vitamina C, uklanja infekcije, zaglađuje i pomlađuje tkivo, vitamin C je jedan od najboljih antioksidanata i de stres potpomagala. Naš organizam, za razliku od većine životinja nema enzime kojima sam može proizvoditi vitamin C u jetri, zato nam je potreban svakodnevan unos ovog neprocjenjivog vitamina.
Otkriveno je da vitamin C ne pravi samo detoks tijela več i prednjeg moždanog režnja, kod ljudi koji su se oslobađali od opojnih droga, Natrij askorbat je izbacivao vještačke neuro transmitere iz prednjeg moždanog režnja koji su se tamo spojili sa moždanim stanicama. Organizam koristi vitamin C kao jednostavan detoksikator jer tijelo uvijek daje prednost prirodnim neurotransmiterima kao što je sol limunske kiseline, dok štetne i umjetne izbacuje. Nakon što su se ljudi koji su koristili opijate očistili svoje tijelo do štetnih neuro trasnmitera, tijelo im se očistilo i potreba za uzimanjem opijata je prestala.
Dr. Klenner je umro 1984 godine, a njegovi uspješni i jeftini preparati vitamina C, nikada postali popularni zbog jednostavne i jeftine priprave.

Dr. Klenner je supiješno liječio slijedeće bolesti s vitaminom C:

1.      Virusnu upalu pluča
2.      Poliomylitis
3.      Hepatitis
4.      Herpex Simplex i Zoster
5.      Boginje
6.      Kozice
7.      Mononukleozu
8.      Difteriju
9.      Pankreatitis
10.   Reumatsku groznicu
11.  Trihinozu
12.   Tetanus
13.   Uretitis
14.   Kronični cistitis
Prevencija od: Artritisa i Raka.

Pitanje koje se sasvim prirodno nameće, zašto javnost ne zna ništa o čudima i mogućnostima vitamina C. Zašto je Dr. Klenner ignoriran od strane medicinske znanosti? Da li je za njegovo „bacanje ispod otirača“ kriva i odgovorna farmaceutska „mafija“ koja ne želi jeftine lijekove i zdrave ljude?

Akutna limfocitna leukemija (ALL)

Akutna limfocitna leukemija (ALL)

Akutna limfocitna leukemija je bolest kod koje u krvi ili koštanoj srži nalazimo nezrele, abnormalne limfocite. U normalnim okolnostima, limfociti su stanice koje se bore protiv infekcija. Koštana srž zajedno s drugim organima limfnog sustava proizvodi limfocite. Koštana srž je spužvasto tkivo unutar velikih kostiju u tijelu. Koštana srž proizvodi crvene krvne stanice/eritrocite (koje prenose kisik i druge tvari do svih tkiva u tijelu), bijele krvne stanice/leukocite (koje se bore protiv infekcije) i pločice/trombocite (sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi).

Normalno, koštana srž stvara stanice, pod imenom blastociti, koji se razvijaju (sazrijevaju) u nekoliko različitih vrsta krvnih stanica koje imaju specifične funkcije u organizmu. Limfociti se nalaze u limfi, koja je bezbojna, vodenasta tekućina prisutna u limfnim žilama i limfnim prostorima. Limfne žile su dio limfnog sustava, koji je sačinjen od tankih cjevčica koje se granaju, poput krvnih žila u sve dijelove tijela. Duž mreže žila nalaze se grupe malih organa u obliku zrna koji se nazivaju limfni čvorovi. Skupine limfnih čvorova nalaze se u pazušnoj jami, u zdjelici, vratu i abdomenu. Slezena (organ u gornjem abdomenu koji stvara limfocite i filtrira stare krvne stanice iz krvi), timus (mali organ ispod grudne kosti) i krajnici (organ u grlu) također su dio limfnog sustava.

Limfociti se bore protiv infekcije proizvodeći tvari koje se nazivaju protutijela, koja napadaju strane mikroorganizme u tijelu. Kod ALL, limfociti u razvoju ne sazrijevaju i postaju prekobrojni. Stanice se množe brzo i zamjenjuju normalne stanice. Do propadanja koštane srži dolazi kad maligne stanice zamjene normalne elemente koštane srži. Osoba postaje osjetljiva na krvarenje i infekcije zbog toga što je smanjen broj normalnih krvnih stanica. Nezreli limfociti također se sakupljaju u limfnim tkivima i uzrokuju oticanje tkiva. Limfociti mogu istisnuti druge krvne stanice u krvi i koštanoj srži. Ukoliko koštana srž ne može proizvesti dovoljno crvenih krvnih stanica koje bi prenosile kisik, može doći do razvoja anemije. Vrlo često koštana srž ne može proizvesti dovoljno krvnih pločica/trombocita kako bi se krv normalno zgrušavala, te može puno lakše doći do krvarenja i/ili nastanka modrica. Maligni limfociti također mogu prodrijeti u druge organe, kralježničnu moždinu i mozak. ALL napreduje brzo i može se javiti i kod odraslih i kod djece, a i liječenje će u tom slučaju biti različito. Često je teško dijagnosticirati ALL. Rani znakovi mogu biti slični gripi ili drugim čestim bolestima. Akutna limfocitna leukemija odgovorna je za 80% akutnih leukemija dječje dobi, s najvećom učestalošću u dobi između 3 i 7 godina. ALL se također javlja kod odraslih osoba, gdje obuhvaća 20% svih leukemija. Izgleda da većina slučajeva nema nekog jasnog uzroka. Međutim smatra se da zračenje, neki otrovi poput benzena, kao i neka kemoterapijska sredstva doprinose razvoju leukemije. Abnormalnosti kromosoma mogu također igrati ulogu u razvoju akutnih leukemija. Rizični faktori za akutnu leukemiju uključuju Downov sindrom, brata ili sestru s leukemijom i izlaganje zračenju, kemikalijama i lijekovima. Učestalost pojave leukemije je 6 od 100,000 ljudi.

RIZIČNI FAKTORI

ALL napreduje brzo i može se javiti i kod odraslih i kod djece, a i liječenje će u tom slučaju biti različito. Često je teško dijagnosticirati ALL. Rani znakovi mogu biti slični gripi ili drugim čestim bolestima. Akutna limfocitna leukemija odgovorna je za 80% akutnih leukemija dječje dobi, s najvećom učestalošću u dobi između 3 i 7 godina. ALL se također javlja kod odraslih osoba, gdje obuhvaća 20% svih leukemija. Izgleda da većina slučajeva nema nekog jasnog uzroka. Međutim smatra se da zračenje, neki otrovi poput benzena, kao i neka kemoterapijska sredstva doprinose razvoju leukemije.   

Mogući rizični faktori za akutnu leukemiju su:     

- biti muškog spola;

- biti bijelac;

- biti stariji od 70 godina;

- prijašnje liječenje kemoterapijom ili zračenjem;

- izlaganje zračenju, kemikalijama;

- abnormalnosti kromosoma, npr. Downov sindrom;

- brat ili sestra s leukemijom.

Učestalost pojave leukemije je 6 od 100,000 ljudi.

Prevencija Zbog toga što uzrok u većini slučajeva nije poznat, prevencija je nepoznata. Minimalno izlaganje otrovima, zračenju i kemikalijama može smanjiti opasnost od leukemije

Mogući simptomi su:

- vrućica,

- ustrajna slabost ili umor,

- bol u kostima ili zglobovima,

- oteklina limfnih čvorova,

- produljeno ili obilno krvarenje,

- lako nastajanje modrica,

- krvarenje iz desni,

- krvarenje iz nosa,

- krvarenje u koži,

- nenormalni menstrualni ciklusi,

- osip ili promjene na koži,

- sićušne crvene točkice (petehije),

- modrice (ekimoze),bljedoća,umor.

DIJAGNOSTIKA

Za dijagnosticiranje akutne limfocitne leukemije koriste se slijedeći pregledi i testovi:

- Fizički pregled i uzimanje anamneze: koji može otkriti povećanu jetru i slezenu, modrice (ekimoze) i prisutnost krvarenja (petehije, purpura itd).

- Kompletan nalaz krvi: kako bi se ustanovio broj svih različitih vrsta krvnih stanica.

- Biopsija koštane srži: se primjenjuje ukoliko rezultati ispitivanja krvi pokazuju abnormalnosti. Za vrijeme ispitivanja, igla se pažljivo, uz primjenu lokalne anestezije uvodi u kost, uzima se mala količina koštane srži, a zatim se ona promatra pod mikroskopom. Liječnik također može izvršiti spinalnu punkciju kod koje se igla uvodi između kralježaka, i uzima se uzorak likvora koja oplakuje mozak i kralježnicu. Liječnik promatra tekućinu pod mikroskopom kako bi ustanovio jesu li prisutne stanice leukemije, tek tada može reći o kakvoj se leukemiji radi i planirati najbolje moguće liječenje.

- Citogenetska analiza: test kojim se krvne stanice gledaju pod mikroskopom i pokušava se odrediti da li je došlo do određene promjene odnosno nenormalnosti na kromosomima limfocita. Ta promjena se zove Philadelphia kromosom. Kod nje dolazi do recipročne translokacije između 9. i 22. kromosoma [t(9;22)(q34;q11)].  Molekularna promjena aktivira abl onkogen na kromosomu 9 i u području glavne točke prekida (major break point cluster region) na kromosomu 22, tako da nastaje bcr/abl hibridni gen.  Karakteristična citogenetska  nenormalnost je prisutna u  90% oboljelih od  kronične mijeloične leukemije i u nekim slučajevima akutnih leukemija.

- Imunofenotip:  test kojim se krvne stanice gledaju pod mikroskopom kako bi se odredile loze kojima pripadaju tumorske stanice, npr. da li su se maligni limfociti  razvili iz B-limfocita ili T-limfocita.

 Ova bolest također može promijeniti rezultate sljedećih testova:broj T-leukocita (uzetih iz timusa),ispitivanja antigena površinskih stanica (B-stanica, leukemija/panel limfoma),diferencijalnu krvnu sliku.

Važnost otkrića Philadelphia kromosoma

Philadelphia kromosom je najprije prepoznat kao skraćeni kromosom 22. Kromosomi su nitaste strukture koje se nalaze u svakoj stanici. 23 para kromosoma nosi sve gene jedne osobe. Geni određuju šifre za proizvodnju proteina koji određuju sve karakteristike osobe. Ovo skraćenje kromosoma primijećeno je u 90% oboljelih od KML. Poremećaj je pronađen jedino u zloćudnim stanicama dok u ostalim, nemalignim stanicama organizma, nije pronađen. Ovaj pronalazak značio je otkriće prve pouzdane povezanosti kromosomskog poremećaja i zloćudne bolesti. Kasnije je primijećeno da se dio kromosoma 22 koji nedostaje pričvrstio na kromosom 9, dok je dio kromosoma 9 prešao na kromosom 22 (translokacija je naziv za ovu izmjenu genetskog materijala). Utvrđeno je također da se prijelom genetskog materijala na kromosomu 22 događa uvijek na istom, uskom, mjestu kromosoma. Ova je regija prozvana breakpoint cluster region, ili kraće BCR.

PROGNOZA

Ova vrsta leukemije se često može djelotvorno liječiti kombinacijama kemoterapije. Kod djece ALL vrlo dobro reagira na liječenje; do 75% djece s ovom vrstom leukemije postiže potpunu remisiju i kasnije ozdravljenje. Mogućnost izlječenja (prognoza) ovisi:

- o prisustvu Philadelphia kromosoma;

- kako se daleko leukemija proširila odnosno da li je ušla u središnji živčani sustav (mozak i leđna moždina);

- životnoj dobi bolesnika;

- općem zdravstvenom stanju bolesnika;

- da li se radi o recidivu bolesti.

Cilj liječenja je remisija zloćudnog tumora. Remisija je postignuta kad su nalazi periferne krvi i koštane srži normalni.

STUPNJEVANJE

Nakon što se dijagnosticira ALL, rade se testovi i pretrage kojima se  utvrđuje da li se je ALL proširila na  središnji živčani sustav (mozak i  leđna moždina). Međutim, za ALL ne postoji standardna podjela na stupnjeve ili stadije.

Da bi se donijela odluka o pravilnom i kvalitetnom liječenju mora se utvrditi da li se je leukemija proširila izvan krvi i koštane srži.

U tu svrhu koriste se slijedeće pretrage:

- rendgen pluća;

- lumbalna punkcija:

- izvlačenje spinalne tekućine (likvora) iglom;

- ultrazvuk;

- CT abdomena;

Sama bolest se može podijeliti na:

- novodijagnosticirana bolest: abnormalan broj krvih stanica, više od 5% stanica u koštanoj srži čine maligni limfociti, pojavljuju se određeni simptomi koji upućuju na bolest.

- remisija: nalazi periferne krvi i koštane srži su uredni, nema znakova simptoma bolesti. 

- recidiv: ALL se vraća nakon remisije bolesti.

NAČIN LIJEČENJA

Kemoterapija 

Akutna leukemija skoro uvijek iziskuje liječenje kombinacijama lijekova protiv raka, što se zove kombinirana kemoterapija. Cilj liječenja je da se iskorijeni većina abnormalnih ćelija i da se normalnim ćelijama dozvoli da ponovno napuče koštanu srž (to se zove indukciona terapija - induction therapy). Možda će biti potrebna hospitalizacija od tri do šest tjedana radi početne kemoterapije, međutim, kasnije se kemoterapija može davati na bazi liječenja u dnevnoj bolnici. Osim toga, možda će biti potrebna izolacija bolesnika, ukoliko je broj limfocita vrlo nizak kako bi se spriječilo izlaganje bolesnika uzročnicima infekcija. Kemoterapija se tipično sastoji od kombinacije 3 do 8 lijekova. Možda će biti potrebna antibiotska terapija kako bi se liječile sekundarne infekcije ukoliko do njih dođe. Kad uslijed kemoterapije krv i koštana srž počnu izgledati normalno i pacijent se osjeća dobro, kaže se da je došlo do kompletne remisije. Važno je shvatiti da kompletna remisija ne znači da je iskorijenjena sva leukemija. Puno istraživanja je posvećeno tome da se razviju bolje tehnike za otkrivanje manjeg broja preostalih ćelija leukemije u srži. Konsolidaciona terapija (consolidation therapy) se primjenjuje kad bolest više nije vidljiva kao rezultat indukcione terapije, ali se zna da je prisutna. Ponovljeni ciklusi kemoterapije daju se u smanjenim dozama, da bi se još više smanjio broj abnormalnih ćelija. U mnogim slučajevima, iako se ne mogu otkriti abnormalne ćelije, mali broj ih još uvijek postoji u koštanoj srži. Ako se radi o takvom slučaju leukemija se može ponovno razviti. To se zove recidiva ili ponovni povrat bolesti. Ponovno liječenje može, ali ne mora izazvati još jednu kompletnu remisiju. U pokušaju da se još više smanji preostala bolest, mogu se davati lijekovi niske doze pod nazivom kemoterapija za održavanje (maintenance chemotherapy). U tom stadiju liječenja, indukciona i konsolidaciona kemoterapija je smanjila broj abnormalnih ćelija na minimum, a cilj je ponovljenih ciklusa terapije za održavanje  da drže stvari pod kontrolom u nadi da će bolest proći ili će je uništiti imuni sustav.

Kod djece ALL vrlo dobro reagira na liječenje; do 75% djece s ovom vrstom leukemije postiže potpunu remisiju i kasnije ozdravljenje. ALL pokazuje sklonost širenju u središnji živčani sustav te iziskuje poseban preventivni pristup liječenju koje se zove profilaksa mozga ili centralnog živčanog sustava (brain or central nervous system prophylaxis). Mnoga sredstva za kemoterapiju koja se koriste za liječenje ALL ne mogu proći moždanu opnu i ući u središnji živčani sustav, ali leukemija može. Profilaksa mozga predstavlja primjenu lijeka direktno u središnji živčani sustav korištenjem lumbalne punkcije kako bi se spriječilo da se leukemija sakrije u ta područja tijekom kemoterapije i da se onda razvija poslije liječenja.

Radioterapija

Terapija radijacijom je korištenje specijalnih rentgenskih zraka, kako bi se uništile ćelije tumora. Ovisno od doze i mjesta na koje je usredotočena terapija ili zračenje, taj način liječenja može prouzrokovati posljedice slične kemoterapiji. Kod nekih vrsta leukemija, koristi se radioterapija mozga ili kralježnice. To može na kratko vrijeme prouzrokovati pospanost i umor koji će se sami od sebe popraviti. Nakon što se postigne remisija, kemoterapija i/ili terapija zračenjem primjenjuje se aplikacijom u subarahnoidalni prostor kralježnične moždine kako bi se tretirale stanice leukemije koje su mogle prodrijeti u spinalnu tekućinu. Kasnija terapija usmjerena je na sprečavanje recidiva, odnosno povratka bolesti. 

Kemoterapija u kombinaciji sa presađivanjem matičnih stanica

Za pojedine pacijente kojima se bolest ponovno pojavi ili se vrati poslije početnog liječenja, može se koristiti presađivanje matičnih stanica.Termin presađivanja koštane srži korišten je za opis procesa uzimanja stanica iz koštane srži za reinfuziju u pacijenta poslije velikih doza kemoterapije i/ili radioterapije. Taj proces se sada zove presađivanje matičnih stanica (stem cell transplantation).

Matične stanice koje se dijele u koštanoj srži su odgovorne za stvaranje crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zrnaca i krvnih pločica. One također u malom broju cirkuliraju u krvi. Da bi se pacijenti izliječili, daju im se velike doze kemoterapije. Problem s tim velikim dozama terapije je taj da se obično normalne matične stanice uništavaju zajedno s preostalim maligno promijenjenim stanicama. Da bi se savladao taj problem, matične stanice se skupljaju prije liječenja i infuzijom se daju pacijentu poslije velikih doza kemoterapije. Te matične stanice rastu u šupljini kostiju i proizvode nova crvena krvna zrnca, bijela krvna zrnca i krvne pločice. Matične stanice su važne gdje god se sakupljaju, bilo u krvi kojom putuju, ili u koštanoj srži gdje se odmaraju i dijele. Matične stanice se mogu prikupiti na razne načine od niza različitih davatelja.Izvori bazičnih ćelija: Koštana srž: bazične ćelije se mogu prikupiti iz koštane srži davatelja. To iziskuje da se davatelju dade opća anesteza, kako bi se ćelije mogle skupiti pomoću brojnih uboda iglom iz karlične koštane srži. Periferalna krv: u jako malom broju bazične ćelije se mogu naći u normalnoj krvi. Poslije kemoterapije ili liječenja stimulantom koštane srži, koji se često zove G-CSF, bazične ćelije napuštaju koštanu srž u sve većem broju i ulaze u perifernu krv. Tada se mogu prikupiti pomoću specijalne tehnike za sakupljanje upotrebom mašine za odvajanje ćelija.Krv iz pupčane vrpce: krv iz pupčane vrpce se obično baca kad se rodi dijete. Bogat je izvor bazičnih ćelija. Te ćelije mogu biti izvađene iz bačene vrpce poslije porođaja, permanentno pohranjene i mogu biti izvor srži. Taj proces ne predstavlja nikakav rizik ni za dijete ni za majku.Davatelji bazičnih ćelija:Autologni (Autologous): uzimaju se bazične ćelije samog pacijenta. Mogu se prikupiti kad je pacijent u remisiji. (auto = sam) Brat/sestra: od kompatibilnog brata ili sestre, ili rjeđe, od nekog drugog člana obitelji. (U prošlosti se ovo zvalo alogeneično (allogeneic)).Bez srodstva: bazične ćelije se mogu prikupiti od dobrovoljaca koji su registrirani u jednom od mnogih registara za davanje koštane srži ili krvi iz pupčane vrpce širom svijeta. Kompatibilni davatelji se mogu pronaći pomoću kompjuterskih metoda za pretragu.Te procedure nisu za svakog odgovarajuće ni raspoložive. Za liječnike, medicinske sestre i osoblje i za obitelji predstavljaju ogroman pothvat, a za pacijenta veliki rizik. Međutim, kad je to moguće, presađivanje nudi najbolju mogućnost za ozdravljenje od mnogih bolesti. Transplantacija koštane srži nakon kemoterapije visokim dozama jedini je izbor liječenja za slučajeve kad dolazi do recidiva ili kad oni ne reagiraju na druga liječenja.

Novi načini liječenja - modifikatori bioloških reakcija

Postoji sve veći interes za proizvodnju velikih količina tvari, koje se normalno nalaze u tijelu, a koje bi se koristile u liječenju leukemije, limfoma i mijeloma. Uglavnom se sastoje od četiri vrste:one koje mogu omesti proizvodnju abnormalnih ćelija (kao što je Interferon koji se koristi kod CML),one koje mogu stimulirati povratak normalne srži (kao što je faktor za stimuliranje kolonije),one koje mogu stimulirati ćelije leukemije da na neko vrijeme normalno sazrijevaju (retinoična kiselina), i• one koje pomažu imunom sustavu da uništi abnormalne ćelije (kao što su monoklonska antitijela).Postoji jedna relativno rijetka bolest, koja se zove leukemija dlakastih ćelija, koja dramatično reagira na Interferon, ali sad ima boljih sredstava koja se koriste, kao što je Cladribine.

Na svim područjima se vrše studije i istraživanje.

Terapija tyrosine-kinase inhibitorom

Tyrosine-kinase inhibitor je lijek koji blokira enzim tyrosine-kinase, koji uzrokuje porast bijelih krvnih zrnaca, više nego što tijelo treba. Postoje dvije vrste takvih lijekova: imatinib mesylate (Gleevec) i dasatinib. Imatinib se koristi uglavnom u liječenju AML, a dasatinib u liječenju ALL.

Moguće komplikacije liječenja su:

DIK (diseminirana intravaskularna koagulacija), stanje u kojem dolazi do stvaranja ugrušaka u sitnim krvnim žilama tijela,recidiv ALL,teška infekcija.

Dasatinib u bolesnika s Ph pozitivnom ALL

Philadelphia (Ph) kromosom je najučestaliji citogenetski poremećaj povezan s akutnom limfocitnom leukemijom (ALL), prisutan u otprilike 20% odraslih s ALL.      

Ph kromosom je zasebno najznačajniji nepovoljni prognostički čimbenik u ALL. Nastaje recipročnom translokacijom kromosoma 9 i 22, stvarajući BCR-ABL fuzijski protein, aktivni oblik ABL tirozin kinaze. U razvoju i progresiji ALL su involvirani i drugi čimbenici. Primjerice, u eksperimentalnim mišjim modelima uočeno je kako su povišeni LYN, HCK i FGR (koji pripadaju obitelji SRC kinaza) u krvotvornim stanicama miša s Ph-pozitivnom ALL, te da su potrebni za indukciju Ph-pozitivne ALL, ali ne i kronične mijeloične leukemije (KML) u miša.

Imatinib (Gleevec)

S obzirom na veliki uspjeh imatiniba, selektivnog inhibitora BCR-ABL, u liječenju KML, istražila se i uporaba imatiniba u liječenju Ph-pozitivne ALL. U brojnim studijama u bolesnika u relapsu nakon standardne kemoterapije, kompletan hematološki odgovor zabilježen je u 19-30% bolesnika. Nažalost, često rapidno nastaje rezistencija na imatinib, nakon čega slijedi brza progresija bolesti. Brojna daljnja istraživanja ispituju uporabu imatiniba u kombinaciji s kemoterapijom te alogenom transplantacijom krvotvornih matičnih stanica.

Rezistencija u Ph pozitivnim limfatičnim leukemijama

Neki pokazatelji ukazuju kako može postojati patofiziološki put neovisan o BCR-ABL koji dovodi i do razvoja bolesti i do rezistencije na imatinib. Moguće je da su SCR kinaze uključene u patogenezu Ph-pozitivne ALL također važne i u rezistenciji na imatinib. U mišjim modelima Ph-pozitivne ALL inhibicijom BCR-ABL i obitelji SRC kinaza postignut je veći antileukemijski učinak nego li inhibicijom samo BCR-ABL. Dodatni mehanizmi rezistencije u Ph-pozitivnim ALL (i KML) uključuju točkaste mutacije BCR-ABL, amplifikaciju BCR-ABL gena, te pojačanu ekspresiju P-glikoproteinske crpke.

Dasatinib

S obzirom na agresivni tijek Ph-pozitivne ALL, jasna je potreba za pronalaženjem učinkovite alternativne terapije. Dasatinib je novi peroralni lijek iz druge generacije inhibitora BCR-ABL, ali i SRC kinaza, osmišljen za liječenje Ph pozitivnih zloćudnih bolesti poput ALL i KML. Dasatinib je odobren u SAD-u i EU za liječenje bolesnika s KML u kroničnoj fazi, akceleraciji ili blastičnoj transformaciji koji su rezistentni na imatinib ili ga ne toleriraju, ili za Ph-pozitivnu ALL. Dasatinib je 325 puta potentniji u usporedbi s imatinibom na nemutiranim BCR-ABL, aktivan je protiv svih osim protiv jedne do sada testirane mutacije BCR-ABL, te također potentno inhibira kinaze SRC obitelji za koje se smatra da su uključene u rezistenciju na imatinib. Za razliku od imatiniba, dasatinib nije supstrat P-glikoproteinske crpke, za koju se smatra da je barem djelomično odgovorna za izbacivanje imatiniba iz krvno-moždane barijere. Istraživanja dasatiniba u mišjim modelima intracerebralne KML pokazala su da primjena dasatiniba rezultira tumorskom stazom i regresijom, te boljim preživljenjem, dok imatinib nije pokazao bilo kakvu aktivnost u tim modelima. Faza 1 istraživanja pokazala je da dasatinib postiže hematološki i citogenetski odgovor u Ph-pozitivnih ALL u dozi od 70 mg dva puta dnevno, te da se općenito dobro tolerira. Ti rezultati su doveli do studije faze 2 objavljene u novom broju časopisa Blood koja je imala cilj evaluirati učinkovitost i sigurnost dasatiniba u bolesnika s Ph-pozitivnom ALL koji su rezistentni na imatinib ili ga ne toleriraju. Od 36 bolesnika u toj studiji s Ph-pozitivnom ALL, 34 (94%) imalo je imatinib rezistentnu bolest, a 2 (6%) nisu tolerirali imatinib. S obzirom na mali udio bolesnika uključenih u studiju koji nisu tolerirali imatinib, rezultati te kohorte bolesnika nisu se odvojeno analizirali, već su interpretirani u kombinaciji s bolesnicima rezistentnim na imatinib. Medijan dobi bolesnika bio je 46 godina, 64% su bili muškarci, a najmanje vrijeme praćenja 8 mjeseci. Medijan trajanja leukemije prije započinjanja dasatiniba bio je 20 mjeseci, i svi su bolesnici bili izrazito pretretirani. Petnaest bolesnika (42%) liječeno je prethodno transplantacijom krvotvornih matičnih stanica, 32 (89%) primalo je kemoterapiju, a 3 (8%) primalo je interferon-alfa.

 Svi bolesnici su primali prethodno imatinib u dozi većoj ili jednakoj 400 mg/dan. Osamnaest imatinib-rezistentnih BCR-ABL mutacija nađeno je u 25 bolesnika (78%), od kojih je bila najčešća T315I nađena u 6 bolesnika. Otprilike jedna trećina bolesnika (11/36, tj. 31%) imalo je ekstramedularnu zahvaćenost, gdje je zahvaćenost središnjeg živčanog sustava bila najučestalija (14%). Liječenje dasatinibom rezultiralo je velikim hematološkim odgovorom (definiranim kao najbolji hematološki odgovor od kompletnog hematološkog odgovora ili "bez dokaza leukemije") u 42% bolesnika, od kojih je 67% ostalo bez progresije bolesti. Kompletni citogenetski odgovor je postignut u 58% bolesnika. Postojanje BCR-ABL mutacije povezane s rezistencijom na imatinib nije ukazivalo na odgovor na dasatinib. Dasatinib se dobro tolerirao, te je svega u 2 bolesnika (tj. 6%) prekinuta terapija zbog toksičnosti lijeka (osip i gastrointestinalna toksičnost). Većina nepovoljnih događaja bila je stupnja 1 ili 2, a najučestalija je bila febrilna neutropenija, što se učinkovito rješavalo reduciranjem doze ili prekidom uzimanja lijeka te adekvatnom medicinskom intervencijom. S minimumom od osam mjeseci praćenja, devet bolesnika (25%) je ostalo u studiji. Primarni razlog prekida u ostalih bolesnika bila je progresija bolesti (17 bolesnika, tj. 47%) i smrt (4 bolesnika, 11%), tri su nastavili liječenje transplantacijom matičnih krvotvornih stanica, dok je jedan imao pogoršanje općeg stanja no bez progresije osnovne bolesti. Od bolesnika koji su postigli veliki hematološki odgovor, svega je 33% imalo progresiju bolesti u praćenju od 8 mjeseci. Medijan trajanja velikog hematološkog odgovora tek treba biti utvrđen. Stopa velikog citogenetskog odgovora bila je čak i veća nego li stopa velikog hematološkog odgovora s obzirom na postojanje citopenije koja je onemogućavala klasifikaciju takvih bolesnika u skupinu koja je postigla veliki hematološki odgovor. Liječenje bolesnika s Ph-pozitivnom ALL i dalje ostaje veliki klinički izazov, s obzirom da su takvi bolesnici često refraktorni na postojeće terapijske opcije i imaju lošu prognozu ishoda liječenja. Autori zaključuju da je dasatinib siguran i učinkoviti lijek i značajan terapijski napredak u liječenju te agresivne bolesti.

Nuspojave liječenja

Kemoterapija se odražava na brzo rastuće ćelije. To mogu biti normalne ćelije, kao i zloćudne ćelije. U normalne ćelije koje mogu biti pogođene mogu biti uključene:koštana sržprobavni sustav (usta, želudac i crijeva)folikuli kose.Međutim, normalne ćelije su sposobne da se regeneriraju.

Djelovanje na koštanu srž

Koštana srž je mjesto gdje tijelo proizvodi krvne ćelije:bijela krvna zrnca koja se bore protiv infekcijacrvena krvna zrnca koja spriječavaju anemiju i omogućuju krvi da prenosi kisik u tkivakrvne pločice koje pomažu da se gruša krv i da se zaliječe oštećenja na koži.Prema tome, poslije kemoterapije normalne ćelije koštane srži možda privremeno neće raditi, pa tako može nastati ili se pojačati anemija, infekcije i krvarenje.

Djelovanje na probavu

Zato jer su normalne ćelije u probavnim organima (ustima, želucu i crijevima) uništene lijekovima, pacijenti koji primaju kemoterapiju mogu iskusiti sljedeće:mučninu, povraćanje i gubitak apetitačireve u ustima i bolove pri gutanjuproljev i učestali poticaj na veliku nužduzatvorpromjene u osjećaju okusa.

Djelovanje na kosu

Uslijed upotrebe nekih lijekova često dolazi do privremenog gubitka kose (uključujući i dlaka na tijelu), ali to nije univerzalna popratna pojava. Kosa skoro uvijek ponovno naraste kad se prestane s kemoterapijom.

Djelovanje na plodnost

Kemoterapija može učiniti i muškarce i žene neplodnim. Međutim, ima slučajeva gdje su pacijenti uspješno imali djecu i o tim opcijama bi se trebalo porazgovarati s liječnikom ili sa specijalističkom medicinskom sestrom. Žene koje menstruiraju možda će dobiti neredovite menstruacije ili će neko vrijeme prestati menstruirati. Kod starijih žena može doći do rane menopauze. Začeće je možda moguće ali se medicinski ne savjetuje. S hematologom bi trebalo prodiskutirati kontrolne mjere protiv začeća.

Kasnije djelovanje

Kod dugoročno preživjelih, određeno vrijeme postoji povećan rizik da će dobiti druge rakove, vjerojatno od kemoterapije i radioterapije. Osim toga, liječenje djece može prouzrokovati da im se smanji kvocijent inteligencije - IQ. Te stvari bi se trebale prodiskutirati s nadležnim liječnikom.

PODRŠKA

Važno je usredotočiti pažnju na to kako se živi s bolešću opasnom po život, a ne na mogućnost da se od nje umre. Često je cilj liječenja ozdravljenje, pa čak ako to i nije moguće, mogu se postići vremenska razdoblja s dobrim zdravljem i kompletnom remisijom. Pacijenti se teško ograđuju od toga da ne prosuđuju svoju budućnost po tome koliko je bilo uspješno ili neuspješno liječenje drugih osoba. Međutim, svako je pojedinac, koji će osobno reagirati na liječenje. Pacijenti mogu očekivati da će im liječničko osoblje i medicinske sestre pružiti potrebne informacije i obuku, kako bi mogli donijeti neovisne i odgovorne odluke. To će im pomoći da vode što normalniji život.

Informacije i podrška

Ljudi izlaze na kraj s dijagnozom tih bolesti na razne načine, nema pravog i krivog, ili bilo kakve standardne reakcije. Vrijedi imati u vidu da informacije često pomažu da se smanji strah od nepoznatog. Kod nekih osoba, potvrđena dijagnoza može pokrenuti brojne emocionalne reakcije, od toga da to nije moguće, do potpune devastacije. Nije neobično da se osoba osjeća bespomoćnom, ljutom i zbunjenom. Ljudi se često boje za svoj život ili za život svojih najmilijih. S druge strane, neki možda razmišljaju da li su uopće bolesni. Neki ljudi se stide što oni ili član njihove obitelji boluje od zloćudne bolesti. Mnogi su zabrinuti radi mogućnosti skupog liječenja. Naravno, postavlja se pitanje o dobivanju još jednog mišljenja o liječenju i njegovim popratnim pojavama i o alternativnim načinima liječenja. Najbolje je da pacijenti i njihove obitelji razgovaraju direktno sa svojim liječnikom o bilo kakvim specifičnim medicinskim pitanjima ili o stvarima u koje nisu sigurni. Također može pomoći ako razgovaraju s drugim profesionalnim zdravstvenim osobljem, pacijentima i članovima obitelji koji razumiju složenost osjećaja i specijalnih neprekidnih potreba osob koje žive s takvom bolesti.

Drugi mogu pomoći

Pacijenti bi se trebali redovito raspitivati kod svog liječnika o svemu što ih brine u svezi s njihovim zdravstvenim stanjem. U toku liječenja mogu iskrsnuti mnogi drugi problemi koji mogu prouzrokovati isto toliko zabrinutosti kao i samo zdravstveno stanje. Mogu se odnositi na sljedeća područja:emocionalni stres pacijenta i/ili obiteljismještaj ili aranžmani za putovanjefinancijeobrazovanjezaposlenje.Postoje organizacije i udruge oboljelih koje će pomoći pacijentima i njihovim obiteljima da savladaju ili smanje na što manju mjeru društvene probleme. Obitelji se ne bi smjele ustručavati da porazgovaraju o tim problemima s liječničkim osobljem i medicinskim sestrama. Sposobnost da se izlazi na kraj s emocionalnim problemima se kod iste osobe s vremena na vrijeme razlikuje. Podjela tih problema s drugima time što se o njima otvoreno razgovara je jako korisna, ne samo za pacijenta, već i za osobu koja ga podržava. Podjela emocionalnih problema će se normalno odvijati između profesionalne zdravstvene osobe ili obitelji. Također mogu koristiti i diskusije s drugim osobama koje imaju slične probleme.

IZVOR: ZA NOVI DAN (http://www.zanovidan.hr)

LAŽI O KANABISU

Anti-drug brošure govore da THC biva pohranjen u masnim stanicama, a kasnije iscure kao vremenski tempirane kapsule (eng. time release capsules). Kažu da možete biti pod utjecajem Marihuane cijeli dan, čak i duže. To nije točno, djelovanje na stanje čovjeka aktivno je samo nekoliko sati. Netko će Vam reći da je danas Marihuana deset puta jača od one u 60´im godinama.

To nije točno, no da i je, značilo bi da je Marihuana sigurnija za pušenje danas nego prije 40 godina (jača Marihuana znači manje pušenja, znači manje udisanja dima). Ljudi koji to tvrde reći će Vam da je Marihuana 20 do 30 puta jača nego prije, što nikako nije točno jer bi tada Marihuana trebala sadržavati preko 100% THC-a u sebi, što je nemoguće. Marihuana ne mijenja svoju jačinu tako često, zapravo, nije ju mijenjala nekoliko stotina godina.

Jedna od najvećih neistinitih legendi o Marihuani je ta da ona uzrokuje oštećenja na mozgu. To definitivno nije točno. Obavljena su ispitivanja koja su pokušala dokazati da Marihuana uništava stanice mozga majmuna. Čitav projekt propao je i tako završio svoju priču. Studija nije uspjela pokazati oštećenja na mozgu jer ih nije bilo. Čak i današnja najpreciznija istraživanja pokazuju da nema oštećenja na mozgu uzrokovanih Marihuanom. Mnoge današnje organizacije čiji je rad orijentiran sprečavanju legalizacije Marihuane barataju sa netočnim podacima te ih prenose, dezinformirajući javnost.

Isto tako, ljudi Vas mogu ubjeđivati, zbog čega ste pod djelovanjem Marihuane, zašto ona djeluje na Vaše stanje, ako Vam ne uništava mozak? Ubijanje moždanih stanica nema veze sa stanjem koje uzrokuje Marihuana. Marihuana sadrži kemikaliju koja, sa nekim razlikama, zamjenjuje moždanu kemikaliju. Prosto rečeno, ta kemikalija pritišće posebne gumbiće na mozgu, nazvane receptorima, te tako škaklja moždane stanice. Isto tako, alkohol škaklja moždane stanice, no, uz to, uništava ih. Tako i neke druge droge uništavaju te gumbiće, no, Marihuana to ne radi.

Netko će Vam možda reći da Marihuana uzrokuje smrt. Nitko se nikada od Marihuane nije predozirao. Postoje ljudi koji su alergčni na jagode, lijekove, paradajz, zlato, isto tako postoje ljudi koji su alergični na Marihuanu. To je extremna rijetkost, no, moguće je. Mnoge legalne droge, s druge strane, uzrokuju na stotine smrti svake godine, među njima su alkohol, nikotin, valium, aspirin, kofein. Najveća opasnost koja je vezana uz Marihuanu je ta, da je ona ilegalna. Doktori se bave pitanjem, koliko je Marihuane potrebno da Vas ubije, uspoređujući to sa uobičajenom količinom Marihuane koju ljudi uzimaju. To isto rade i sa ostalim sredstvima, sigurnim i štetnim. Istraživanja pokazuju da je Marihuana 100 puta sigurnija od alkohola, duhana ili kofeina.
Isto tako, mogli ste čuti priču o tome kako Vas Marihuana čini psihotičnom osobom. To je neistina. Naravno, ako osobi sa poteškoćama u ponašanju date Marihuanu prvi puta, bez njezinog znanja, može postati uplašena. Osobe koje pate od psihičkih poremećaja, često uzimaju Marihuanu za smirenje.

Jedna od najpoznatijih legendi je ta, da Marihuana vodi k većim i težim ovisnostima. Laž. U biti, istraživači pripremaju Marihuanu da bi pomogli crack ovisnicima da odustanu od droge. Za razliku od droga koje stvaraju ovisnost, Marihuana nema taj učinak. Kod ljudi se čak javlja potpuno obrnuti učinak, konzumiranjem Marihuane, kod njih se javlja protuovisnost prema težim drogama. Ako je ova tvrdnja istinita, onda bismo mogli reći da pušenje duhana vodi k pušenju Marihuane, a samim time i do uzimanja heroina, što, naravno nije točno, ali, kada čujete ovakve neistine, obratite pažnju na to.

KANABIS DILJEM EU I MALO ŠIRE - NOVA ZAKONSKA REGULATIVA

AUSTRIJA
Moguće je na recept prepisati lijekove nabilone (Cesamet) i dronabinol koji se uvozi iz Njemačke (godišnje dva kg). U 60% slučajeva zdravstveno osiguranje pokriva troškove.

BELGIJA
Dopuštena je medicinska uporaba kanabisa u tretiranju glaukoma, spazama uzrokovanih multiplom sklerozom, AIDS-a i kroničnih bolova kad ne pomaže konvencionalna medicina. Posjedovanje do tri grama kanabisa tretira se kao blaži prekršaj.

FINSKA
Od 2006. uz posebne dozvole može se rabiti kanabis protiv bolova. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi najavilo je 2007. publiciranje vodiča o medicinskoj uporabi kanabisa.

FRANCUSKA
Nije dopušteno korištenje kanabisa u medicinske svrhe. Do 2008. izdane su 74 dozvole za lijek Marinol (dronabinol) za tretiranje bolova, gubljenje apetita, mučninu i povraćanja, Tourretteov sindrom, distoniju i neurološke probleme.

IZRAEL
Ravnatelji psihijatrijskih ustanova izdaju potvrde o medicinskom korištenju kanabisa. Od 2009. godine 700 pacijenata dobilo je takvo dopuštenje.

ŠPANJOLSKA
Posjedovanje i uzgajanje kanabisa za osobnu uporabu je legalno, ali ne i preprodaja. Liječnici mogu prepisati lijek Cesamet (nabilone) i Marinol (dronabinol) protiv mučnine i povraćanja zbog kemoterapija, te Sativex kod različitih poremećaja.

ŠVEDSKA
Kanabis nije dopušten za medicinsku uporabu. Postoje iznimke kod lijekova Marinol i Sativex. Pacijenti koji koriste kanabis u medicinske svrhe kažnjavaju se kao i rekreativni konzumenti.

ŠVICARSKA
Dronabinol se rabi rijetko jer postoji samo jedna ljekarna koja ima dopuštenje da prodaje taj kanabinoid koji se uvozi iz Njemačke. Trenutačno ga koristi 30-ak pacijenata. Medicinska uporaba kanabisa je nezakonita, ali ju vlasti toleriraju ako nije namijenjena preprodaji. Od slijedeće godine dozvoljena je proizvodnja do 4 biljke po članu porodice.

NIZOZEMSKA
Kanabis je dopušten u medicinske svrhe. Trenutačno 500 pacijenata koristi ovaj lijek.

VELIKA BRITANIJA
Kanabis je ilegalan, ali kazne za posjedovanje manjih količina u medicinske svrhe doista su rijetke. Sativex može biti propisan kao neregistriran lijek za točno imenovana pacijenta. Kanabinoid nabilone je licenciran za tretiranje pacijenata na kemoterapiji zbog mučnina i povraćanja, ali je i u širokoj primjeni protiv bolova i spazama.

SAD
Medicinska uporaba kanabisa dopuštena je u ovim državama: Aljaska, Kalifornija, Colorado, Havaji, Maine, Maryland, Minnesota, Montana, New Jersey, New Mexico, Oregon, Rhode Island, Vermont i Washington. Liječnici mogu prepisati Marinol i Cesamet.

Nadam se i želim vjerovati da će se ovaj fantastični lijek legalizirati što prije u svim zemljama svijeta jer Bog je rekao
"Gospodin iz zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje"

USPOREDBA CANNABIS SATIVE SA CANNABIS INDICOM I OSTALIM HIBRIDIMA

U usporedbi sorti(indica i sativa) unutar roda(cannabis) moraju se izabrati reprezentativni uzorci kao mjerila za pojedine sorte.Pri tome uzorci moraju predstavljati sva glavna obilježja pojedine sorte.U tu svrhu sam izabrao generički afgani kao moje mjerilo za indica sortu i križanu Oaxaca/ Colombian kao mjerilo za sativa sortu.Iz ove dvije sorte možemo uočiti najviše vidljive ali bitne razlike i sličnosti.

Kada pokušavate odabrati medicinski soj(u daljnjem tekstu>strain) prvo moramo napraviti popis željenih dobrobiti od korištenja marihuane ,npr. ukoliko bolujete od kroničnog umora s fibromijalgijom možda biste poželjeli sljedeće dobrobiti:
1) povećanje energije
2) olakšanje bolova
3) podršku imunološkom sustavu
Osoba bi onda istražila koji strain pokazuje učinkovitost u tim područjima i potom izabrala jedan ili više strainova kako bi postigla željene učinke.Može biti da jedan hibrid postiže sve željene učinke(u ovom slučaju vjerojatno sativa dominantni hibrid iz razloga kojima ćemo se kasnije posvetiti).Moramo zapamtiti da su većina informacija o ovom anegdotične i prilično subjektivne tako da bilo koja specifična upotreba uvelike ovisi o osobnoj reakciji na pojedini strain.

Nakon što smo rekli ove stvari možemo se pozabaviti samim biljkama,općenito Cannabis sativa je višlji i vitkiji strain koji pod optimalnim uvjetima može narasti i 5-6 m, obično je karakterizirana usko ozupčanim lišćem i mekim cvjetnim vrhovima u obliku koplja koji mogu biti izrazito smolasti.Kanabinoidi prisutni kod Cannabis sative su karakterizirani povišenom razinom kannabidiola(skraćenica>CBD,op.prev.) i više psihološki stimulativnim učincima(iako određeni afrički i havajski tipovi mogu biti prilično sedativni na pomalo jedinstven način).Sative također imaju veću sposobnost ojačavanja imuniteta negoli indike.Tinkture napravljene od cannabis sative su vrlo učinkovite kod streptokoknog faringitisa(laički angina ili upala grla op.a.) a čini se da imuno-kompromitirani bolesnici daju prednost ovoj sorti.
Cannabis indica je karakterizirana nižim i debljim rastom(1-2m) sa širokim i duboko ozupčanim lišćem te puno više kompaktnim čvrstim cvjetnim vrhovima. Kanabinoidi prisutni kod indika najčešće imaju povišenu razinu cannabinola(skraćenica>CBN,op.prev.) i puno više opojni tip psihološkog učinka.Indike jako dobro djeluju za olakšanje bolova i smirenje. Tinkture napravljene od indika su vrlo učinkovite kod mišićnih grčeva i različitih tipova mialgija i neuralgija.Čini se također da se ove sorte preferiraju kod mučnine.
Uzevši ovo sve u obzir trebate također znati da vjerojatno postoji oko 500(ili više) različitih hibrida sativa i indika a svaki ima svoj jedinstven profil kanabinoida.

Koristeći glavne osobine sorti kao mjerilo možete eksperimentirati različitim hibridizacijama istih kako bi postigli fino podešavanje željenih učinaka(efekata).Imajte na umu da ćete najbolje sami procjeniti što djeluje na vas i na vama je da odredite što će to biti

KANABIS KAO LIJEK

Puno se istraživalo može li se kanabis koristiti u medicinske svrhe. Najveći je problem u tome što ona ima jako puno sastojaka pa je teško jasno utvrditi koliko je njezino korištenje efikasno i sigurno. Jaka znanstvena podloga nedostaje, ali istraživanja i iskustva navode određene blagodati kanabisa.

Na primjer, kanabis može smanjiti neželjena djelovanja kemoterapije. Lijekovi koji se koriste kod raka su među najjačima i često uzrokuju uzastopna povraćanja.

Kanabis ublažava ta negativna djelovanja i olakšava život bolesnicima, u mnogim slučajevima javljaju se i potpuna izlječenja.
Multipla skleroza druga je bolest kod koje ekstrakt kanabisa može biti koristan mada istraživanja to nisu potvrdila no mnoga svjedočanstva tvrde suprotno.
Popis bolesti na koje pozitivno djeluje kanabis temelji se uglavnom na tvrdnjama ali i raznim istraživanjima.

Te bolesti ili simptomi su sljedeći:

• glavobolja i migrena
• astma
• prevencija srčanog i moždanog udara
• Parkinsonova bolest
• Alzheimerova bolest
• alkoholizam
• nesanica
• seksualna indiferentnost (kanabis može potaknuti seksualnu želju)
• razne vrste karcinoma

SAVJETI I PITANJA KOJA MORATE POSTAVITI SEBI, SVOME LIJEČNIKU I ONKOLOGU ILI TERAPEUTU PRIJE POČETKA LIJEČENJA

1.TOČAN NAZIV DIJAGNOZE I DRUGO MIŠLJENJE JER NA TO IMATE MORALNO A I ZAKONSKO PRAVO (zahtijevati provjeru od još jedne klinike ili još jednog pa i više liječnika jer ne bi bili prvi a ni zadnji kojima je postavljena pogrešna dijagnoza)

2. KOJE SU OPCIJE NA RASPOLAGANJU ZA LIJEČENJE I TERAPIJU
(Uzmite si malo vremena (tjedan, dva) kako biste analizirali moguće terapije za Vašu bolest. Od raka se ne umire odmah nego treba vremena i vremena. Razgovarajte sa alternativnim terapeutom čak i ako ste donijeli odluku o konvencionalnom liječenju. Provjerite sve informacije o postotku izlječenja. Ne prihvaćajte olako izjave raznih terapeuta kako će Vam biti puno bolje. Kad već završite na odjelu inzistirati na dogovoru svih liječnika na određenom odjelu gdje boravite kako bi izbjegli „bolesnu“ samovolju određenog pojedinca-liječnika što se u praksi često pa mogu reći i redovito dešava.)

3. ZAHTIJEVATI SVE INFORMACIJE VEZANE UZ ODABRANI NAČIN LIJEČENJA I TRAŽITE OBRAZLOŽENJE ZAŠTO JE ODABRAN BAŠ TAJ NAČIN LIJEČENJA A NE NEKI DRUGI (Tražiti i inzistirati na detaljima, ne pasti u bed i podleći depresiji. Rak nije bolest kao što mislite. Morate razmišljati razumno jer pred Vama su velike odluke koje moraju biti donesene trezveno i pribrano. Stop bedu i depresiji. Rak je izlječiv.)

4. INZISTIRATI NA POSTOTKU IZLJEČENJA U KLINICI U KOJOJ SE NALAZITE I LIJEČITE JER IMA BOLJIH I LOŠIJIH KLINIKA KAO I BOLJIH I LOŠIJIH LIJEČNIKA
(tražiti osobu ili osobe koje su već prošle takvu terapiju i dobiti informaciju od nje iz prve ruke, informacija je bitna za vašu konačnu odluku)

5. NE PRIMATI GCSF-A (NEUPOGEN) AKO ŽIVOT NIJE UGROŽEN!!!!
(na Google tražilici upisati “GCSF AND CANCER” i vidjeti studije o štetnosti da ja sad ne pišem u detalje i obrazlažem svoje mišljenje a i mišljenje mnogih mojih kolega)

6. NA ODJELU STE VI I NEMOJTE PRISTAJATI NA NIŠTA DOK VAM SE SVE NE OBJASNI I RAZJASNI.
- ZAPAMTITE DA JE PAMETNIJE NEKOLIKO DANA SAČEKATI SA ODLUKOM NEGO BRZATI
- KADA JEDNOM ZAPOČNETE KEMOTERAPIJU NEMA PREKIDANJA JER TO MOŽE BITI VRLO LOŠE ZA VAŠA ORGANIZAM

7. AKO ZAPOČNETE SA KEMOTERAPIJOM INZISTIRAJTE NA PRAVILNOJ PRIMJENI, - SVAKI CITOSTATIK IMA OPISAN NAČIN DJELOVANJA SA SVIM NUSPOJAVAMA ZA KOJE MORATE ZNATI I MORATE BITI INFORMIRANI I OBAVIJEŠTENI (Moguće akutne nuspojave su mučnina, povraćanje, povišena temperatura, bolovi, alergijske reakcije, razgradnja krvnih stanica, bubrežne komplikacije. Nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon primjene citostatika, mogu se javiti odgođene akutne nuspojave kao posljedica oštećenja zdravih stanica u organizmu. To je, prije svega, oštećenje koštane srži zbog kojeg je smanjeno stvaranje crvenih krvnih tjelešaca (eritrociti), bijelih krvnih tjelešaca (leukociti) i krvnih pločica (trombociti). Posljedice su slabokrvnost s umorom i općom slabosti, sklonost infekcijama i krvarenju. Najčešće nuspojave vezane uz probavni sustav jesu: upala sluznice usne šupljine (stomatitis ili mukozitis) s ranicama u ustima, upala sluznice jednjaka, želuca i crijeva, bolovi u trbuhu, proljev, zatvor. Gubitak kose (alopecija) je česta nuspojava kemoterapije. Ispadanje dlaka može se javiti na svim dijelovima tijela, uključujući vlasište, lice (obrve i trepavice), ruke i noge, pazušne jame i stidne regije, postepeno ili u pramenovima. Kasne nuspojave kemoterapije su oštećenje imunološkog sustava, neplodnost, sekundarni tumori.)

8. EDUCIRAJTE SE DA MOŽETE RAVNOPRAVNO RAZGOVARATI SA LIJEČNICIMA I NEMOJTE DOZVOLITI DA VAS SE ISKLJUČI IZ ODLUČIVANJA O VAŠEM ZDRAVLJU JER TO JE IPAK VAŠE A NE NJIHOVO ZDRAVLJE (priča kako su za sve krivi geni ili da vi niste kompetentni da se sa vama raspravlja ne smije biti jedino objašnjenje za vaše upite o tijeku liječenja).

9. AKO STE NEZADOVOLJNI ODNOSOM PREMA VAMA NE RASPRAVLJAJTE SA DOTIČNIM LIJEČNIKOM NEGO SE NAJAVITE NA RAZGOVOR KOD ŠEFA ODJELA ILI KOD RAVNATELJA KLINIKE (Vjerujte mi to će pomoći)

10. NEMOJTE SE BOJATI VEĆ PITAJTE I BEZ POVLAČENJA JER ODLUKE KADA IH JEDNOM DONESETE KONAČNE SU I NEMA POVRATKA
- KADA ZAPOČNETE PRIMATI KEMOTERAPIJU VIŠE NE MOŽETE  PREKINUTI
- UKOLIKO JE DIJETE U PITANJU A BILO JE I TAKVIH SLUČAJEVA UZ POMOĆ CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB LIJEČNICI ĆE PREUZETI SKRB I NASTAVITI KEMOTERAPIJU NA “VAŠEM DJETETU” I BEZ VAS I BEZ VAŠEG ODOBRENJA

11. NE POTPISUJTE NIKAKVE DOKUMENTE AKO NISTE PROČITALI O
ČEMU SE RADI (pokušati će Vam podvaliti da potpišete dokument kojim se odričete prava na tužbu zbog davanja GCSF-a vama ili vašem djetetu)

12. I ZA KRAJ ONO PO MENI NAJVAŽNIJE

Rak je sistemska bolest i prema tome mora se liječiti čovjek a ne bolest. Najprije treba liječiti dušu a tek onda tijelo, ponuditi riječ a tek onda i lijek.
Ozdravljenje se događa unutar vas. Niti jedan lijek na svijetu ne može vas ozdraviti. Jednom kad ste usvojili ovu rečenicu već ste na putu ozdravljenja.

Neznanje je često velika prepreka ozdravljenju i ono je danas veliki problem. Nema neizlječive bolesti,već neizlječivih ljudi.

Dr.Zivkov